Harry Dean Stanton gotovo pa nije morao ni glumiti u ovom filmu u kojem je utjelovio 90-godišnjeg Luckyja, ateističnog starca koji uz svoje redovite svakodnevne rituale čeka da ga dohvati smrt. Iako je za svoju dob gotovo pa neprirodno zdrav, tim više jer je strastveni pušač, a voli si i popiti, Lucky shvati da ga smrt neće zaobići kad jednog dana neočekivano kolabira u kući pa se probudi u bolnici. Unatoč tome što je Lucky prvenstveno film o starosti i o neizbježnoj smrti, riječ je o duhovitom, a pomalo i duhovnom filmu, bez obzira što je Lucky svjestan da ga jednom kad završi u horizontali čeka samo mrak i ništavilo. Iako ima već 90 godina kao da tek u tom trenutku posrnuća Lucky shvati da mu se bliži smrtna vura, a ta spoznaja kao da ga istovremeno i oslobodi te ga izvuče iz svakodnevne kolotečine i stari opet počne uživati u još ono malo života što mu je ostalo. Pomalo mi je žao što stari Harry Dean nije uspio doživjeti premijeru ovog filma pošto je preminuo jesenas u 92. godini, samo dva tjedna prije no što je Lucky krenuo u distribuciju.
Uz Stantona u ovom se filmu u ulozi jednog od Luckyjevih prijatelja pojavljuje i David Lynch, a film je režirao također jedan Lynch, no ne David, već John Carroll Lynch, poznati epizodni glumac kojem je ovo bio i redateljski debi. Lucky je zapravo pomalo filozofsko djelo i zapravo labuđi pjev velikog glumca koji ipak nikada nije uspio doseći poziciju koju zaslužuje. Ovo je možda i najljepši oproštaj od legendarne njuške koju smo gledali u bezbroj filmova, tipu čiji je život bio iznimno zanimljiv i bogat i čovjeku koji je do posljednjih trenutaka bio izraziti realist. O rahmetli Harry Deanu pisao sam već u blogu o dokumentarnom filmu PARTLY FICTION u kojem je predstavljen lik i djelo ovog netipičnog glumca pa da se puno ne ponavljam.
Primjedbe
Objavi komentar