Baltasar Kormakur jedan je od onih europskih filmaša za koje se slobodno može reći da su ostvarili i sasvim solidnu holivudsku karijeru. Snimio je ovaj Islanđanin u Americi tri sasvim dobra filma (Contraband, 2 Guns, Everest), no ipak se morao vratiti u domovinu kako bi napravio možda i najbolji film u karijeri. Barem po mom ukusu iako su mu i dva posljednja dva filma koja je snimao u domovini - Jar City i Deep jako dobri. Nije tu riječ o nekoj festivalskoj art drami koja oduševljava publiku i žirije po festivalima i osvaja nagrade, Zakletva je pravi realistični triler o običnom čovjeku koji iz očaja i panike u sebi probudi ono najgore i postane jednak onima koji su mu se našli na putu.
Finnur je ugledni kirurg u klinici u Reykyaviku i on je čovjek koji naizgled ima sve. Lijepu ženu, finu plaću, krasnu kuću na periferiji i dvije kćeri. Jedna je još dijete, dok je druga tinejdžerica koja se već odselila iz roditeljske kuće i spetljala se s puno starijim tipom. I ne bi tu bilo ništa loše da taj tip nije sitni diler i narkoman uz kojeg se i tatina ljubimica Anna navukla na drogu, napustila studij i krenula stranputicom. Kad Finnur shvati u kakve mu je probleme kćer upala on je pokušava izvući, no ona se svaki puta iznova vrati svom dragom. Kad Finnur jednom prilikom provali u njihov stan te ondje pronađe znatnu količinu droge, svog zeta iz noćne more prijavi policiji, nadajući se da će ovaj završiti u zatvoru i da će njegovi problemi biti riješeni. Naravno da ništa od toga ne pođe po njegovom planu i mirni čovjek Finnur zaplete se u igru u kojoj vjerojatno nikada nije mislio da će se naći.
Iako na prvu ovakav sažetak možda djeluje kao da je prepisan iz onih filmova u kojima Liam Neeson spašava svoju kćer iz ralja ruske mafije ili čega već, ne sjećam se više, to je samo naizgled tako. Dok su filmovi s dedom Neesonom u kojima 55-godišnjak pobije valjda cijeli odred ruske mafije najobičniji holivudski bofl i parada naive i bedastoće, Zakletva je iznimno realistična priča u koju je vrlo lako povjerovati. Glavni junak ovdje nije nikakav štemer koji izvodi kung-fu zahvate nad upola mlađim profesionalnim ubojicama i lomi ekstremitete svakome tko mu se nađe na putu, glavni junak ovdje je obrazovani i iznimno realni čovjek koji se potpuno izgubi u situaciji koja mu je strana. Nije Finnur ni prvi, a vjerojatno ni zadnji tatica koji će podivljati zbog kćerkinog izbora partnera i koji će taj problem pokušati riješiti onime što mu je inače strano, odnosno nasiljem.
U ovoj brutalnoj i žestokoj priči osim što je s kolegom Olafurom Egilssonom, Kormakur sam i napisao scenarij te režirao film, on je utjelovio i glavnu ulogu. Kormakur je zapravo u svijet filma i ušao kao glumac, a posljednji put do ovog filma pred kamerama se pojavio prije točno deset godina. No, posve je jasno da su Kormakur i kolega mu Egilsson ulogu Finnara odmah i namijenili njemu. U ulozi očajnog oca koji se iz ljubavi prema kćeri kojoj je sve omogućio i pružio na dlanu, a ona mu je vratila na način da se spetljala s dilerom i kriminalcem, Kormakur je briljantan. Fantastičan film čija priča možda i nije toliko originalna s obzirom da smo već vidjeli podosta ostvarenja u kojima otac spašava dijete iz ralja nasilnika i kriminalaca, no film koji je toliko uzbudljiv i napet da te od prve do zadnje scene drži prikovanog uz ekran. Apsolutna preporuka svima, posebno onima koji vole napete i žestoke, a opet realne i životne filmove o običnim ljudima u neobičnim situacijama. Možda sam pomalo subjektivan jer me ovaj prilično nepoznati film koji mi djeluje da je prošao podosta nezapaženo stvarno oduševio i ugodno iznenadio, no filmovi su ionako posve subjektivno iskustvo.
Primjedbe
Objavi komentar