Još jedan jako dobar film koji stiže iz Španjolske i koji se osim zanimljivom i relativno svježom pričom ističe i sjajnim glumačkim izvedbama. Posebno tu briljira Javier Gutierrez (La isla minima) u ulozi "El Autora", odnosno 50-godišnjeg zapisničara (ili tako nešto) Alvara iz Seville, koji još uvijek nije odustao od sna da će jednog dana postati slavni pisac. Poseban udar na njegov ego dogodit će se kad se njegova puno mlađa supruga Amand proslavi odmah s debitantskom knjigom. Njen uspjeh kod očito ne pretjerano talentiranog Alvara izaziva dodatnu zavist, tim više jer mu je voditelj škole pisanja (ponajbolji španjolski glumac Antonio de la Torre, koji također briljira u epizodnoj ulozi tipa koji živi na račun nesigurnih i nesretnih ljudi), koju već godinama pohađa bez nekih rezultata, rekao da je njegovo pisanje bez veze, bez muda i bez dodira s realnošću i da bi prvo morao proživjeti nešto uzbudljivo ukoliko želi pisati.
Te riječi, kao i ženina nevjera u njemu izazvat će potpuni inat i Alvaro će odlučiti okrenuti novu stranicu u životu. Seli se u novi stan, a kao motiv (The Motive je i engleski prijevod naziva ovog filma) za njegov roman poslužit će mu ostali stanari u zgradi. Tako se Alvaro polako počinje uvlačiti u živote svojih susjeda, počinje manipulirati njima, dovoditi ih u konflikte, a sve u cilju da bi dobio što kvalitetniji materijal za svoju knjigu. Ovaj je film snimljen po romanu možda i najpoznatijeg aktualnog španjolskog pisca Javiera Cercasa (posebno preporučujem jednu njegovu knjigu, dokumentarni roman "Anatomija jedne pobune" o pokušaju puča u Španjolskoj 1981. godine), a riječ je o crnohumornoj drami koja je imala čak devet nominacija za nagradu Goya (španjolska inačica Oscara). Gutierrez je potpuno zasluženo dobio nagradu za najboljeg glumca godine jer način na koji je utjelovio frustriranog, iskompleksiranog i potpuno nerealiziranog tipa koji se pretvara u vještog manipulatora stvarno impresivan.
Nagradu za najbolju sporednu glumicu dobila je Adelfa Calvo. Ona je utjelovila ženu kućepazitelja zgrade u koju se Adolfo doselio, neuglednu, nesretnu i usamljenu ženu, koju ovaj netalentirani pisac pokušava zavesti samo kako bi doznao što više tajni i sitnica o životima ostalih sustanara. Živi ljudi za Alvara tako vrlo brzo postaju samo likovi po kojima piše roman, djelo kojim postaje potpuno opsjednut i želja da napiše veliki i važan roman potpuno ga izluđuje i pretvara u totalnog manijaka. Čovjeka koji gubi svaku vezu sa stvarnošću i čovjeka kojem više ništa nije važno u životu osim romana, koji će ga skupo koštati. "El Autor je ujedno i fina društvena satira u kojoj se dotiče stanja duha društva, društva koje je zatvoreno u svoje stanove i usamljenih ljudi koji samo zapravo samo čekaju da nekome iznesu svoje najmračnije tajne.
Primjedbe
Objavi komentar