Po svemu sudeći (barem se nadam) trebalo bi ovo biti posljednje poglavlje ovog serijala koji je započeo 2010. godine filmom koji je po scenariju Leigha Whanella režirao jedan od najpoznatijih majstora horora mlađe generacije Jamesa Wana. Nakon drugog nastavka Wan je odlepršao dalje (isti slučaj je bio i s još jednim horor serijalom slične tematike koji je pokrenuo, Conjuringom), a kako je otišao Wan, skupa s njim i Patrick Wilson te Rose Byrne, koji su se pojavili u glavnim ulogama u prva dva filma, tako je odlepršala i kvaliteta i zanimljivost u Podmuklom. Trećeg filma se, da budem iskren, zapravo i ne sjećam, ne bih se čudio da sam ga i preskočio, a ne bih puno pogriješio da sam zaobišao i ovaj četvrti nastavak u kojem je redateljsku palicu preuzeo debitant Adam Robitel. Za scenarij se i ovaj puta pobrinuo Whanell, a u središtu pažnje opet je vidjelica, medij ili kako se već naziva osoba koja vidi u drugu dimenziju, starica po imenu Elisa.
S njom su i njezina dva standardna i prilično iritantna sidekicka, a Elisa se vraća u roditeljsku kuću u New Mexicu, gdje je odrasla uz brata i oca sadista. Nakon što je u pomoć pozove novi stanar te iste kuće, Elisa u početku misli odbiti zadatak jer je svjesna što sve ondje postoji i tko sve zapravo obitava u toj kući, no ukoliko mu ona ne pomogne, vjerojatno neće nitko. Krene stara u akciju, no osim standardnih duhova i demona, ondje je čekaju i neraščišćeni odnosi s onima koje je ondje ostavila prije više od pola stoljeća. Oni koji su gledali bilo koji od filmova iz ovog serijala vjerojatno su svjesni što s ovim filmom mogu očekivati, a za mene se četvrto poglavlje Podmuklog pokazalo u skladu s očekivanjima. Posebno iritantni su pokušali biti prilično jadni pokušaji duhovitosti, a neki minimalni plus je djelomično skretnje s očekivne teme, ali nažalost samo nakratko. Ljubiteljim horora četvrti dio Podmuklog mogao bi zadovoljiti apetite, a oni koji ne vole horor, oni će svejedno ovaj film zaobići.
Primjedbe
Objavi komentar