Guillermo del Toro osvojio je Oscara za "Oblik vode", a ova je fantazija izabrana i za najbolji film u 2017. godini. Zasluženo ili ne, to je sada više potpuno nebitno, no zapravo mi je sasvim drago što je ovaj Meksikanac osvojio najpoznatiji zlatni kipić kad je u pitanju film. Iako bi mi defitinivno bilo draže da ga je osvojio za "Panov labirint", za mene daleko najbolji Del Torov film te jedan od najboljih filmova stoljeća. Kad malo bolje razmislim "Oblik vode" već na prvu mi je izgledao kao ublažena verzija Labirinta i u svojoj suštini priča je u ova dva filma prilično slična. Samo ju je sada desetak godina iskusniji Del Toro fino uglancao, donekle prilagodio za američkko tržište, a očito i pogodio. Da bude jasno "Oblik vode" film je koji je potpuno prepoznatljiv Del Torov uradak, no Labirint je ipak bio onaj film po kojem će ga se pamtiti. Barem kad sam ja u pitanju.
Ono što me oduvijek najviše fasciniralo kod ovog filma to je toliki kontrast između vizualne razigranosti i šarenila boja s brutalnošću i nasiljem prisutnim u "Panovom labirintu". Način na koji je Del Toro uspio spojiti svijet iz bajki sa surovom ratnom realnošću teško da će netko tako skoro uspjeti ponoviti. Iako bajkoviti sadržaji obično i nisu oni koji bi privlačili odraslu publiku, Del Toro je snimio film koji definitivno ne bi preporučio djeci. Potpuno s razlogom se za "Panov labirint" kaže da je svojevrsna "Alisa u zemlji čudesa" za odrasle u kojima su horori iz fantazije i realnosti spojeni u nevjerojatnu priču koja doista oduzima dah. No, ni najrazigranija mašta nažalost ne može smisliti užase kakvi se događaju u stvarnosti pa je ipak takva situacija i s ovim filmom. Tako i desetogodišnja Ophelia iz užasa realnosti i stvarnog života pokušava pobjeći u svijet mašte i fantazije, koji se doima zastrašujuće i opasno, no kao i uvijek, prave opasnosti i strahote vrebaju iz realnosti.
O radnji ne bih puno jer vjerujem da su ionako praktički svi oni koji iole ozbiljnije prate film, pogledali ovo remek - djelo, no hajde, možda za onog jednog koji je (za sada) nekim čudom zaobišao Labirint reći ću nekoliko rečenica. Građanski rat u Španjolskoj već je završio, no revolucionarne snage nisu još svuda predale oružje i manje grupacije gerilaca i dalje pruža otpor. Malena Ophelia tako s trudnom majkom putuje u utvrdu falangista (fašista) smještenu usred šume, a njom zapovjeda sadistički i brutalni kapetan Vidal, budući muž Ophelijine majke. Ova djevojčica koja je opsjednuta bajkama i iz stvarnost se skriva u svijetu bajki te je tijekom rata izgubila oca i nije oduševljena novim domom, a posebno ne novim očuhom te već na putu u utvrdu ona nailazi na vilu koja joj pokazuje put do skrivenog svijeta iz bajki koji se nalazi upravo u utvrdi. Tako paralelno pratimo priče iz stvarnog svijeta i iz svijeta bajki koji se polako počinju ispreplitati, a kako Ophelia u svijetu bajki nailazi na sve ozbiljnije probleme i dobija od Pana sve teže zadatke, tako i situacija u utvrdi postaje sve ozbiljnija i opasnija. Osvojio je Panov labirint i tri Oscara, za fotografiju, dizajn i make-up, a riječ je o briljantnom filmu, koji možda i najbolje pokazuje kakav je Del Toro zapravo genijalac i jedan od najvizualnijih filmaša današnjice. Mislim da nema smisla dalje laprdati jer vjerojatno svi znaju sve o ovom filmu, a ako kojim čudom postoji netko tko ga je do sada zaobišao... Odmah na domaću zadaću.
Primjedbe
Objavi komentar