Farmerska tuga očito nije pregolema samo na brdovitom Balkanu, već ozbiljnih problema ima i švedska obitelj iz ove prilično depresivna i tužne drame smještene u 1978. godinu. No, obitelj kojoj je na čelu depresivni i autodestruktivni farmer Agne muku ne muči s niskim otkupnim cijenama mlijeka, muljažama s davanjem u zakup poljoprivrednog zemljišta ili sa čim se već bore naši zemljoradnici. On najviše problema ima sa samim sobom i s osobnim duhovima i nezadovoljstvom koji ga proganjaju. Iako je kao mladić za sebe imao druge planove, Agne je zbog obiteljske tragedije morao ostati na farmi negdje u pasivnom dijelu Švedske. Očito to nikada nije uspio prežaliti, a svoje nezadovoljstvo, mrzovolju i depresiju prenosi i na ženu i dva sina. Posebno na starijeg sina Klasa, tinejdžera koji, baš kao i on, mašta o tome kako će jednog dana pobjeći s farme i sreću potražiti negdje u gradu i u nekom drugom zanimanju. Ovog povučenog i očigledno traumatiziranog tinejdžera zanimaju neke druge stvari u životu i za farmerske poslove prilično je nezainteresiran, što iznimno smeta njegovom ocu, koji ubrzo pribjegava radikalnom rješenju kako bi sina natjerao da se više uključi u obiteljski posao.
"Gavranovi" su inače debitantski dugometražni film mladog švedskog filmaša Jensa Assura u kojem nam donosi priču o sramoti, krivnji, ludilu i snovima dvoje ljudi potpuno različitih pogleda na život. I dok je Agne ogorčen jer je svjestan da sinovima u nasljeđe nema ostaviti ništa drugo do li farme u dugovima, farme na kojoj misteriozno umiru krave, on pomalo iracionalno kao da želi i svome sinu priuštiti nesretan život kakav je i sam proživio. Kako vrijeme prolazi stari počinje pucati po šavovima i svakakve lude i autodestruktivne ideje padaju mu na pamet, a na farmi se redovito pojavljuju i gavranovi kao glasnici loših vijesti. Riječ je o još jednom filmu snimljenom gotovo u dokumentarnom stilu, prilično naturalistički, a riječ je o također visokostiliziranom art-filmu koji u prvi plan stavlja psihološko stanje svojih likova. I fotografija je ovdje briljantna, a osvojila je "Korparna" i nekoliko nagrada na brojnim festivalima. Imao je ovaj film i nekoliko nominacija u izboru za najbolji švedski film godine, no pokraj "The Squarea" i nije imao šanse u onim najvažnijim kategorijama tako da se morao zadovoljiti s Guldbaggeom za najbolju filmsku glazbu.
Primjedbe
Objavi komentar