"La Casa de papel" ili "Money Heist" najgledanija je serija izvan engleskog govornog područja emitirana na Netflixu ikada, a nakon što sam je pogledao, nije teško zaključiti zašto je to tako. Ovo je nevjerojatno uzbudljiva, napeta i zanimljiva kriminalistička serija snimljena gotovo pa u klasičnom američkom stilu i ne čudi što ju je publika prepoznala pa na IMDB-u čak ima izvrsnu prosječnu ocjenu 8.7, a ocijenilo ju je gotovo 60 tisuća gledatelja. To svakako mora nešto značiti, iako ja imam i određenih zamjerki i primjedbi, zbog čega i moja ocjena nije nešto viša, no o tome malo kasnije. Ideja ove serije je zapravo iznimno zanimljiva te ima u sebi i dosta anarhizma. Kreator serije Alex Pina zasigurno na je na ideju došao vođen posljednjom velikom krizom koja je značajno pogodila i Španjolsku, a njezine posljedice i ondje se zasigurno još osjećaju. Ako su se tijekom 2010., 2011. ili 2012. godine stotine milijarde eura mogle tiskati kako se upumpale u posrnule banke, zašto isto ne bi učinila i skupina kriminalaca?
Upravo na tu je ideju došao i glavni lik velike pljačke iz ove serije kodnog imena "Profesor". On je tako okupio skupinu od osam osoba od kojih je svaka stručnjak u nekom području. Proveli su svi oni nekoliko mjeseci u izolaciji brižno pripremajući svaki detalj velike pljačke, a onda kreću u razbojništvo tisućljeća - upadaju u instituciju tipa španjolska nacionalna banka u kojoj se i tiska novac te im je plan ukrasti 2,5 milijarde dolara koje će si sami odštampati. Već u prvoj epizodi pljačka i kreće, razbojnici u crvenim kombinezonima i s maskama s likom Salvadora Dalija upadaju u banku i uzimaju sve koji se zateknu unutra kao taoce i plan im je po satu tiskati osam milijuna eura, odnosno u desetak dana doći do željene 2,5 milijarde eura. Policija odmah organizira pregovarački tim, a vrlo brzo se ispostavi da je "Profesor" doista sve zamislio do najsitnijeg detalja i iscrpljujuća igra mačke i miša može početi. Svaki pokušaj policijskih snaga razbojnici osujete na vrijeme i izgleda da su uvijek ne jedan, već dva ili tri koraka ispred i čini se da bi doista ova senzacionalna pljačka i mogla proći onako kako su kriminalci zamislili. No, naravno da sve baš neće ići tako lako.
Najviše sam se pribojavao kako će se postići dinamika u seriji u kojoj su praktički sve epizode prve dvije sezone smještene u banku za vrijeme ogromne talačke krize, no autori su uspjeli priču razraditi do detalja. Ipak, ima tu dosta naivnih, pretjeranih i stvarno nemogućih situacija, koje su se, realno gledajući, jako teško mogle izbjeći, no neke od njih zaista su me prilično ubadale u oči. Na trenutke to djeluje i dosta repetitivno, ima tu dosta stereotipnih situacija, čak i romansi između otmičara i taoca (?!?), neki su mi likovi malo išli i na živce i neki su likovi ostali nedorečeni i neizgrađeni do kraja, no hajde, neću cjepidlačiti. Tempo "La case" stvarno je ubitačan, gotovo pa tu nema ni minute praznog hoda i da se nešto događa samo zato da vrijeme prođe. S te strane stvarno se rijetko koja serija može mjeriti s ovime i baš zbog toga mi je potpuno jasno zašto je "Casa" vrlo brzo stekla takvu popularnost i zašto je Netflix naručio i snimanje treće sezone.
Primjedbe
Objavi komentar