Lowlife je neobična niskobudžetna krimi komedija snimljena u nezavisnoj produkciji koja djeluje pomalo stripovski, a debitantsko je dugometražno djelo redatelja po imenu Ryan Prows. Ovu priču snimljenu u pomalo tarantinovskom stilu Prows je smjestio u Los Angeles i podijelio ju je u tri priče, koje se s vremenom počinju povezivati. U prvoj tako pratimo maskiranog tipa po imenu "El Monstruo", nekadašnjeg meksičkog hrvača, čija je karijera neslavno završila i odonda on radi kao siledžija za lokalnog kriminalca i trgovca ilegalnim meksičkim imigrantima po imenu Teddy. "El Monstruo" očekuje dijete s djevojkom po imenu Kaylee, djevojkom koju je Teddy kao bebu kupio od bivše ovisnice po imenu Crystal. Upravo je Crystal glavni lik drugog dijela priče pošto ona ponovno treba Teddyja jer joj jedino on može na crnom tržištu nabaviti bubreg za njezinog muža koji bi uskoro mogao umrijeti. U trećoj pak priči pratimo mladića koji je upravo izašao iz zatvora, a njegov najbolji prijatelj radi kao knjigovođa za Teddyja. Životi svih tih ljudi uskoro će se ispreplesti u ovom prilično nasilnom, brutalnom i krvavom filmu, koji me i nije pretjerano oduševio.
Utjecaj filmova kao što je legendarni "Pakleni šund" i više je nego uočljiv pošto je Prows svoj film strukturirao gotovo na istovjetan način kao što je Tarantino strukturirao svoje remek djelo, no znamo svi da ne može baš svatko biti toliko lud, genijalan i talentiran istovremeo kao dragi nam Quentin. I ovdje iste događaje pratimo iz kutova više likova i mora se priznati da je uspio Prows napraviti doneke zabavan, čak i crnohumoran film, no daleko od toga da će ovo biti jedan od onih filmova koji ću dugo pamtiti. Iako obično i nemam nekih problema s nasiljem na filmu, ovaj puta u nekoliko mi je situacija pomalo ono zasmetalo jer mi je djelovalo pretjerano i nepotrebno. Očita je bila intencija da se s takvim scenama pokuša šokirati publiku, no na meni su izazvale samo kontraefekt. Osvajao je ovaj film i poneke nagrade na raznim festivalima horora i znanstvene fantastike (iako nije ni horor ni sf), a riječ je o nepretencioznom filmu koji zapravo i nije toliko loš.
Primjedbe
Objavi komentar