Tijekom 70-ih u Americi su, barem u određenom dijelu publike, prilično popularni bili tzv. "grindhouse" filmovi, odnosno eksploatacijski trash filmovi snimljeni u B produkciji koji su se prikazivali u ponoćnim kinima. Obično su takvi filmovi sadržavali red seksa, red krvi, a početkom 80-ih godina pojavom videa polako su počeli padati u zaborav. Možda bi se na ovaj u najmanju ruku osebujan stil i zaboravilo da ga na scenu nije prije desetak godina pokušao vratiti Quentin Tarantino, a novu renesansu nečemu što se naziva i "rape" i "revenge" horor filmu odlučila je pružiti Francuskinja Coralie Fargaet. Odmah od prve scene "Osvete", asocijacija mi je bila možda i najpoznatiji "rape & revenge" film ikad - "I Spit on Your Grave". U tom underground klasiku glavnu junakinju, mladu spisateljicu koja odluči otići negdje u američku divljinu u miru pisati svoje novo djelo, brutalno siluje skupina rednecka i ostavi je da umre. No, ona odbija umrijeti, već krene u brutalni i okrutni osvetnički pohod protiv tih sadista, a sličnu situaciju imamo i u ovom francuskom filmu, koji je premijeru imao tijekom ponoćnog programa festivala u Torontu.
Jen je mlada Amerikanka koja je u tajnoj vezi s francuskim bogatašem, a on je odluči povesti sa svojom ekipom na godišnje okupljanje u vilu u središtu meksičke pustinje. Kad stignu ondje njegovi prijatelji, odmah oni bace oko na lijepu i koketnu Jen, koja uživa u tome što ih provocira i prešetava se ispred njih polugola, a jedan od njih sljedećeg je dana siluje. Kako bi prikrili zločin, muškarci je odluče ubiti i bace curu s litice, no baš kao i spisateljica iz filma koji je ovdje bio očiti uzor, i ova djevojka jednostavno odbije umrijeti i kreće u osvetnički pohod. Odmah ću naglasiti da je ovo jedan od onih filmova koji se ne smiju shvatiti previše ozbiljno i tada bi ovo prilično nasilno i krvavo djelce moglo biti i zanimljivo. A ovaj je film zapravo toliko krvav i brutalan da je filmska ekipa tijekom snimanja znala upasti u probleme jer bi ostala bez umjetne krvi.
Da situacija bude bolja, ovaj film ni izbliza nije snimljen kao klasični eksploatacijski film 70-ih, već je riječ o vizualno izuzetno zanimljivom filmu, koji stilski pomalo podsjeća na posljednje filmove danskog avangardista Nicolasa Windinga Refna kao što su "Drive", "Only God Forgives" i "Neon Demon". Gotovo pa bi se moglo reći da je Fargaet gotovo pa uspjela art film zapakirati i "podvaliti" u eksploatacijski i "slasherski" film osvete, a ukoliko se uspije zažmiriti na tu silnu količinu nasilja i krvi, nudi ovaj film mnoge zanimljivosti pa je na trenutke čak i duhovit. Tako Rambo za našu junakinju koja polugola baulja tijekom cijelog trajanja filma djeluje kao mala beba kad je riječ o tretiranju rana. Dok je Rambo, ako se dobro sjećam, svoju ranu od metka spalio barutom, Jen se našla u još puno ozbiljnijim problemima. Ono što je ona uspjela ovdje preživjeti, ne bi sigurno uspjelo nikome, a nakon što se nakljukala dozom pejotla, pokazala je kako se uz kombinaciju prazne limenke piva i rambo noža iz utrobe vadi kolac na koji je pala s nekih dvadesetak metara visine. Možemo u ovom filmu saznati kako se kao zavoj mogu upotrijebiti i čarape i one vrećice za kuhanje, tako da je u svakom slučaju "Osveta" i edukativan film. Šalim se malo, no stvarno se svašta može vidjeti u ovom filmu u kojem je glavnu ulogu odigrala simpatična mlada talijanska glumica Matilda Lutz (Krug 3). Zanimljivo je kako se ova naizgled klasična lutkica s početka filma pretvara u pravu krvožednu osvetnicu, a moglo bi se reći da je "Osveta" i pravi feministički film, što su odmah nakon premijere i potencirali brojni kritičari.
Primjedbe
Objavi komentar