Kreće film Britanca Paula Andrewa Williamsa gotovo kao tipična britanska soc-realistična drama pomalo na tragu Mikea Leigha, no potpuno neočekivano će se do kraja "Dragonfly" pretvoriti u šokantni psihološki triler, gotovo na rubu horora. Cijelu priču tu nose dvije sjajne britanske glumice posve različitih generacija. Brenda Blethyn je Elsie, umirovljenica koja živi sama, a Andrea Riseborough je Coleen, njena susjeda i prava čudakinja. Minimalistička je to drama u kojoj od bitnih likova imamo još samo Johna (Jason Watkins), Elsienog sina koji ne posjećuje mamu koliko bi želio. No, kada već nema njega, za staricu koja je još prilično bistra u glavi, no teško se kreće jer se oporavlja od operacije gležnja, će se pobrinuti susjeda.
"Dragonfly" je film o usamljenosti i izolaciji i ne čudi da je Williamsu ideja za ovu priču došla za vrijeme pandemija covida kada ljudi kao da su se još više povukli u sebe iz straha. No, film je to i o tome koliko danas zapravo uopće i ne poznamo svoje susjede i obično ljudi više i nisu bliski s onima koji s njima gotovo pa dijele životni prostor, a na kraju filma ćemo možda i dodatno shvatiti zašto je to tako. Kako John ne stigne često obilaziti staru mamu, tu su medicinske sestre koje joj povremeno pomažu, no nije Elsie baš presretna tom uslugom. Sve to pomalo s distance promatra njena susjeda, čudakinja za koju će nam se kako će vrijeme prolaziti sve više činiti kako baš nije psihički najzdravija.
Živi ona s ogromnim psom, čini se da ništa ne radi, nego da je na socijalnoj pomoći, a zapravo nam je potpuno nejasno iz kojeg razloga će se ona ponuditi za pomoć Elsie. Kada je nakon nekog vremena zatraži bankovnu karticu i pin pri odlasku u trgovinu, učinit će se da smo saznali razlog zašto Coleen provodi vrijeme s tom pomalo namćorastom ženicom. No, neće to baš biti tako i činit će se kao da ta nesretna, melankolična žena ima dobro namjere iako je puno toga u njenom ponašanju čudno od početka. I razvija se do kraja ova priča u zanimljivom, posve neočekivanom smjeru, a baš kada će se činiti da su Elsie i Coleen postale bliske, dogodit će se nešto što će izazvati baš pravu katastrofu.
Snimljeno je to u retro štihu, a istražuje Williams u "Dragonfly" koliko je zapravo za ljude potpuno neprirodna pozicija biti sam i nemati nikoga. Dobro, Elsie ima sina kojeg skoro nikad nema, a Coleen psa, no nemaju one nikoga s kime bi na dnevnoj razini razgovarali, izjadali se ili nešto više. Tako će i njihov odnos postupno prijeći u intenzivnu i pomalo ovisničku povezanost, pri čemu obje traže smisao, sigurnost i osjećaj da su nekome važne. No, njihov odnos je složen jer je potpuno nejasno koliko jedna drugoj uopće mogu vjerovati, a i to stvara konstantnu napetost i intenzitet. Bio je "Dragonfly" dobar i zanimljiv film i dok je djelovao kao socijalna drama, a pogotovo nakon što počne poprimati obrise psihološkog trilera.
Primjedbe
Objavi komentar