Pomalo iznenađujuće je ova kompleksna obiteljska drama trijumfirala u izboru za španjolski film godine i osvojila nagradu Goya za najbolji film godine, a iz ukupno 14 nominacija uzela je pet nagrada. Među njima je baskijska filmašica Alauda Ruiz de Azua za svoj tek drugi film nakon solidnog "Lullaby" osvojila nagrade za originalni scenarij i režiju dok je sjajna španjolska glumica Patricia Lopez Arnaiz nakon tri uzastopne nominacije osvojila nagradu Goya za glavnu glumicu. Opisao bih "Nedjelje" i gotovo bergmanovskom dramom jer kao kod slavnog švedskog filmaša središnji sukob proizlazi iz pitanja vjere i osobnog izbora, a sličnost se nalazi i u načinu na koji autorica istražuje obiteljske odnose.
Taj ključni konflikt izazvat će 17-godišnja Ainara (sjajna mlada debitantica Blanca Soroa) kada obitelji objavi da želi postati časna sestra. I to ne bilo kakva časna sestra, već karmelićanka odnosno članica reda koja se obvezuje da neće napuštati samostan, a ta će njena odluka izazvati ne samo neslaganje među članovima obitelji, nego i postupno razotkriti potisnute napetosti, razočaranja i različite svjetonazore među članovima obitelji. Ainara će tijekom vjerske duhovne obnove s prijateljima upoznati jednu karmelićanku i tada će se u njoj probuditi ideja da bi to mogao biti i njen izbor. Ainarina majka je umrla prije nekoliko godina i najbliže majčinskoj figuri sad joj je tetka Maite (Lopez Arnaiz), ateistica i kulturna menadžerica.
Ima Ainara i dvije mlađe sestre, a njen otac Inaki (Miguel Garces) je vlasnik restorana u dugovima i zaokupljen je on više poslom i novom partnericom Estibaliz. Kada tati i tetki priopći svoju želju, jasno da će oni ostati u šoku jer nitko od njih nešto takvo nije očekivao ni u primisli. Svaki nedjeljni obiteljski ručak kod bake u stanu koji je Inaki stavio pod hipoteku za kredit pretvorit će se u svađu oko Ainarinog izbora. Riječ je o relativno dobrostojećoj baskijskoj obitelji i svi su nekako pretpostavljati da je sljedeći Ainarin korak fakultet i teško se mire s njenom idejom odbacivanja konfornog i ugodnog života koji joj se nudi.
Posebno će njena odluka naljutiti tetu Maite, pogotovo jer se čini da se Ainara i sama premišlja jer sviđa joj se dečko iz crkvenog zbora. Bio je "Sundays" baš kompleksna i životna drama koja donosi puno toga za promišljanje, a posebno me impresioniralo što nije to ni anti, niti pro religijski film. Nastoji film razumjeti što znači osjećati autentičan duhovni poziv te kako takvo iskustvo izgleda iz perspektive mlade osobe, ali i njezine sekularne okoline te autorica tu istražuje vjeru kao osobno iskustvo, a ne samo kao skup dogmi ili pravila. Jednostavno imamo tu situaciju i neočekivanu odluku koja će potpuno uzdrmati cijelu obitelj pa je tako jedna od najvažnijih tema filma idnos između osobne slobode i očekivanja obitelji.
Ainara želi slijediti svoj duhovni put, dok njezini bližnji pokušavaju razumjeti ili osporiti njezinu odluku pa film postavlja pitanje koliko roditelji i rodbina doista prihvaćaju slobodu izbora svoje djece kada se ona ne poklapa s njihovim željama i predodžbama o budućnosti. Film se također bavi obiteljskim odnosima i tugovanjem jer Ainarina obitelj još uvijek nosi posljedice majčine smrti, a njezina odluka otvara stare rane, potisnute sukobe i različite načine suočavanja s gubitkom. Sjajan je to film o odrastanju, identitetu, obitelji, slobodi izbora i potrebi da pronađemo vlastiti životni put, čak i kada ga ljudi koje volimo ne mogu ili ne žele razumjeti.
Primjedbe
Objavi komentar