Osmi je
mjesec 1945. godine. Rat je u Europi završio, Sovjeti su potisnuli Japance iz
Mandžurije, a Amerikanci su upravo bacili atomsku bombu i na Nagasaki.
Amerikanci i Rusi odavno su podijelili interesne sfere u Europi i što nosi
budućnost u onim zemljama koje će uskoro postati dijelom Varšavskog pakta
potpuno je neizvjesno. Neizvjesna je i budućnost neimenovanog mađarskog sela iz
ovog izvrsnog filma koji je režirao i skupa s Gaborom Szantom napisao čovjek po
imenu Ferenc Törok. Sovjetski vojnici su ondje, uskoro se u Mađarskoj
trebaju održati izbori, a kućama se polako vraćaju svi oni koji su se borili na
obje strane. Najbogatiji mještanin, koji je ujedno i načelnik općine, strahuje
od kolektivizacije i da će ostati bez svega što je stekao, a danas se taman
sprema oženiti sina. I to za seosku djevojku čiji se raniji zaručnik
smatrao nestalim za vrijeme rata. No, uoči vjenčanja u selu se pojavljuje ne
samo on, već i dva misteriozna stranca odjevena od glave do pete u crno. Nitko
ne zna tko su ta dva čovjeka, jedan mladić, a drugi starac, no svi nekako slute
da su obojica Židovi, pripadnici naroda kojeg su svi mještani u posljednje tri,
četiri godine uspjeli potpisnuti iz kolektivne svijesti unatoč tome što je na
početku rata i u njihovom selu bilo Židova. Kad su Židovi završili u logorima,
ovi se i nisu previše bunili već su pokrali sve ono što su ovi posjedovali,
naselili se u njihove kuće, preuzeli njihove trgovine, a sada je nastala panika
jer svi strahuju da je ovaj dvojac u selo stigao kako bi za prijašnje vlasnike
tražio povrat njihove imovine.
U samo
nekoliko sati naizgled idilična situacija u selu pretvara se u potpuni kaos.
Sve tajne, laži, prijevare, izdaje, netrpeljivosti, zavist i ostalo najgore
među mještanima počinje izlaziti na površinu. Strah da će ostati bez svega što
su preko noći stekli i da će ponovno postati najobičniji poljoprivrednici što
su do rata i bili, počinje ih proganjati, a u kombinaciji s alkoholom i ljetnim
vrućinama, mnoge od njih to dovodi do potpunog ludila i neracionalnosti. Ova
iznimna misteriozna dramu pomalo snimljena u stilu legendarne Hanekeove
"Bijele vrpce" (I "1945." je snimljena u crno-bijeloj
tehnici, a i stilski, čak mrvicu i tematski to pomalo naliči na ovaj puno
poznatiji film) premijeru je imala na festivalu u Berlinu 2017. godine, gdje je
u kategoriji "Panorama Audience Award" osvojila treće mjesto. Mora se
priznati da je scenarij za ovaj film stvarno fantastičan i da je priča
genijalno strukturirana. Polako Török i Santo grade odnose među likovima, već
vrlo brzo nam postaje jasno da ovdje nešto ne valja i da je sve potpuno
trulo. Dok se neki od mještana bore s naglo probuđenom savjesti, nekima je
jedini cilj da sve ostane onako kako jest, no to se jasno, više ne može dogoditi.
"1945." je prilično ciničan pogled na mađarsko poslijeratno društvo i način na koji su se oni obračunali sa svojim sugrađanima židovske vjeroispovjesti. Dobro se sjećamo da je samo prije koju godinu film na temu mađarskih Židova i Holokausta i jedan od najtežih i najuznemirujućih filmova koje sam ikada vidio, odnosno "Saulov sin" dobio Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a i ovaj je film nekako na tom tragu. Možda ne po žestini, brutalnosti i šokantnosti koja gledatelja iz scene u scenu udara u lice, već na jedan perfidniji način Török prikazuje kako su mnogi njegovi sugrađani samo pokušali oprati ruke nakon rata. Nadajući se da nitko neće saznati kako su samo preko noći zgrabili židovsku imovinu nakon što su njih poslali u konc-logore, iako su dobro znali da svi u mjestima znaju sve o svima i da nije baš tako lako potisnuti nekom iz sjećanja činjenicu da si prije rata bio obični pastir, a danas si glavni veleposjednik. Nekako posebno cijenim one filmaše koji imaju hrabrost obračunavati se u svojim filmovima i s onom ne tako slavnom stranom prošlosti svoje zemlje. Hrabrost je posebno potrebna u zemljama poput današnje Mađarske, gdje danas imamo za priliku vidjeti da se, baš kao i u nekim drugim zemljama, nacistički zločini relativiziraju, a Hitlerove kolaboracioniste i ulizice pokušava se prikazati na način da baš i nisu bili toliko loši dečki.
Primjedbe
Objavi komentar