Već iz samog
naziva ove serije (Milijarde) da se naslutiti kako se ovdje radi o svijetu
financija i svijeta u kojem žive basnoslovno bogati ljudi, a upravo takav jedan
je od dva glavna lika, investicijski bankar Robert Bobby Axelrod. Booby je
beskrupulozan tip koji se obogatio investiranjem odmah nakon napada na Twin
Towerse, zbog čega i nije pretjerano popularan. No, njega to, jasno, previše ne
dira, jer čovjek očito ima zlatni dodir kad je novac u pitanju i smatra ga se
najuspješnijim financijerom Wall Streeta kojem svi koji mogu svoj novac daju na
upravljanje, znajući da će ga on kvalitetno okrenuti. Okupio je Axelrod oko
sebe i vojsku sličnih beskrupuloznih tipova koji na temelju povlaštenih
informacija i sličnih poteza na rubu zakonitosti gomilaju novac, a njegov krivi
korak čekaju njujorško državno odvjetništvo i glavni odvjetnik Chuck Rhodes. I
on je podjednako beskrupulozan i iznimno ambiciozan čovjek, koji, za razliku od
Axelroda, potječe iz bogate obitelji te je njegova gotovo pa križarska misija bahatog
Bobbyja strpati iza rešetaka. Između njih je i Wendy Rhoades, Chuckova žena i
vrhunska psihologinja koja je već 15 godina zaposlena u Axelrodovoj korporaciji
i ondje radi kao life-coach za njega i njegove zaposlenike na polju poboljšanja
njihovih performansi gomilanja novca.
Da situacija
bude zanimljivija, glavni likovi ove serije, koja je upravo dogurala do kraja
treće sezone, temeljeni su na stvarnim ljudima, kao i događajima. Tako je
Rhoadesov lik zasnovan na aktivnostima čovjeka po imenu Preet Bharara, bivšem
državnom odvjetniku južnog distrikta New Yorka i njegovim pravosudnim borbama s
hedge-fund menadžerom Steveom Cohenom, a stvarno se ne mogu sjetiti kad sam
naletio na seriju koja je ciničnija od "Milijardi". Svijet u kojem
živi Axelrod potpuno je nepojmljiv i nezamisliv većini nas koji živimo od
prosječnih plaća i kojima riječi poput milijuna, a kamoli milijardi zvuče
potpuno apstraktno jer se s njima nikada nismo (a vjerojatno i nećemo) susreli.
Gramzivost i pohlepa vode Axea i slične financijaše kojima ostali ljudi, pa čak
i oni koji su im naizgled bliski, služe samo kao pijuni do ostvarenja vlastitih
ambicija, a oni koji mu se nađu na putu su pregaženi. I inače mi je sav taj
svijet visokog kapitala, klađenja na propasti ne samo tvrtki, već i nacionalnih
ekonomija, trgovanja povlaštenih informacija koje na cesti ostavljaju desetke
tisuće ljudi, rizičnih ulaganja koja bez životne ušteđevine mogu ostaviti
prosječne obitelji potpuno gadljiv i užasan. Upravo takav gadljiv i odbojan lik
je i Axelrod, antijunak kakvog do sada gotovo pa nismo imali priliku vidjeti.
Gadljiv, a opet nekako simpatičan te je u tome i možda najveći uspjeh ove
serije jer su od takvog monstruma i pokvarenjaka pisci, ali i sam glumac
donekle uspjeli stvoriti lika s kojim čak možeš suosjećati. U rijetkim
trenucima doduše.
Državni
odvjetnik Chuck Rhoades naizgled je sušta suprotnost, no kako serija protječe
vidimo da se on u suštini i ne razlikuje previše od Axelroda. Bolesna ambicija
vodi ga da i sam čini razne nemoralne stvari i da krši zakone iako bi on trebao
biti prvi koji bi ih trebao provoditi. Kako serija protječe vidimo kako se
Chuck pretvara u povampirenog spletkaroša kojeg mržnja prema Axelrodu potpuno
zasljepljuje i dovodi u situacije nezamislive za jednog provoditelja zakona.
Preko Chucka vidimo zapravo i kako funkcionira kompletan pravosudni sustav i da
se i tu zapravo sve svodi na pajdaštvo i klijentelizam. Spisi se zakopavaju u
ladice kako kome paše, slučajevi se namještaju, dokazi se podmeću, jedan
istražitelj radi o glavi drugom i pokušava ga umočiti kako bi se probio na
poziciju više. A u svemu tome Chuck je apsolutni majstor. Pa opet, baš kao i
slučaju Bobbyja Axelroda, i Chuck Rhoades jedan je od onih antijunaka koji
nekako uspije osvojiti gledatelja pa ti i ovaj pervezni, osvetoljubivi,
neugledni i očito iskompleksirani čovjek nekako mora biti drag.
Da takve
dvije beskrupolozne nemoralne nakaze ipak budu nekako prijemčive i zanimljive
publici definitivno su najzaslužnija dva glumca koja su ih i odigrala.
Britanski glumac Damien Lewis (Band of Brothers. Homeland) tako briljira kao
Axelrod, a poznati američki karakterni glumac Paul Giamatti (Sideways) još je
bolji kao Chuck Rhodes. U epizodnim ulogama pojavljuje se ovdje još niz poznatih
glumaca poput Johna Malkovicha koji se iznenada ukaže u trećoj sezoni i pokaže
se kao prilično važan lik za razvoj događaja, dok se u četvrtoj pojavljuje i
Kevin Pollack. "Billions" je serija prepuna obrata te taman kad
čovjek pomisli da se Axelrod zakopao u situaciju iz koje se nemoguće izvući, on
iz svega izače još jači. Slična je priča i sa Chuckom, a serija je to koja uz
glavni i osnovni zaplet odnosno nadmudrivanje ove dvojice, nudi još niz
podzapleta tako da ju je nužno pozorno pratiti.
Ipak, najveća
vrijednost ove serije su autentičnost i ciničnost, odnosno priča je to u koju
bez problema čovjek može povjerovati jer se ne slične, već potpuno istovjerne
stvari događaju. Kako bi serija bila što uvjerljivija, iskusni scenaristički
dvojac Brian Koppelman - David Levein (Odbjegla porota, Oceanovih 13) svom je
timu pridodao i čovjeka po imenu Andrew Ross Sorkin. Prije no što se bacio na
pisanje filmova Sorkin je bio (zapravo je i dalje) financijski kolumnist za New
York Times te se proslavio (nefikcionalnom) knjigom "Too Big to Fail"
u kojoj je detaljno objasnio što je dovelo do globalne financijske krize 2008.
godine.
Naravno da je
i ta knjiga vrlo brzo ekranizirana, a zanimljivo je kao je i u tom filmu kojeg
je režirao Curtis Hanson jednu od glavnih uloga (Boba Bernekea, tadašnjeg
direktora američkih saveznih rezervi, možda i najvažnije institucije za
američki financijski sustav) odigrao Paul Giamatti. S takvim tipom u
scenarističkom timu, koji je iz prve ruke spoznao na koji način funkcionira
svijet financijaša, potpuno je jasno da je ova serija morala biti iznimna. No,
za razliku od brojnih serija kod kojih se nakon odlične i iznenađujuće uspješne
i originalne prve sezone kasnije može osjetiti nedostatak ideja i gubljenje, u
"Milijardama" toga nema. Ovdje doista sve djeluje kao da je rađeno s
glavom i repom, a kriminal, korupcija i milijunske prijevare vjerojatno nikada
nisu bili toliko zanimljivi. U istom ritmu, s bezbroj preokreta nastavlja se i
u četvrtoj sezoni, a velike razlike nema ni u petoj koju je pandemija prekinula
2020. godine da bi se finiširala gotovo godinu kasnije. I dalje je to bolesno
ciničan svijet, karikatura stvarnosti koja ponekad čak i previše podsjeća na
stvarnost.
Na kraju pete sezone Bobby Axelrod se odlučio povući, a na njegovo mjesto uskočio je novi milijarder opasnih namjera, Mike Prince (Corey Stoll). Daniel Lewis je odlučio uzeti pauzu od glume nakon što mu je umrla supruga Helen McCrory, također glumica koju najbolje pamtimo kao tetku Polly iz «Peaky Blindersa», a ispostavit će se da je Prince još pohlepniji i opasniji tip od Axea. Ne odmah jer nakon što preuzme Axeov hedge fond, činit će se on kao da je čovjek koji svoje bogatstvo želi iskoristiti kako bi svijet učinio boljim mjestom, no jasno da se nešto takvo ne događa. Naravno da će državni odvjetnik Chuck prvi shvatiti tko je Prince i kakve su mu namjere i naći će u njemu novog rivala. Iako se u prvih nekoliko epizoda i nije činilo tako, «Billions» je s novim likom uspio dobiti na svježini jer prijašnjih nekoliko sezona bilo je pomalo repetitivno. Nastavlja se to u iznimno ciničnom tonu, sve više se razotkriva taj potpuno izopačeni sustav u kojem oni koji imaju novca mogu raditi što hoće, a iako smo već u šestoj sezoni shvatili da je Prince puno opasniji nego što se na prvu činio, u sedmoj i posljednjoj saznajemo njegove prave namjere. Njegova želja je postati predsjednikom Amerike, a kako bi ga zaustavili u tom naumu, snage će udružiti nekadašnji neprijatelji, a u igru će se vratiti i dobri stari Bobby.
Primjedbe
Objavi komentar