Posljednjih petnaestak godina stvarno smo se mogli nagledati filmova i filmova o islamističkim teroristima, mudžahedinima, džihadistima ili kako se već nazivaju svi ti tipovi kojima je osnovna životna misija oko pasa staviti vrećicu s eksplozivom i raznijeti sebe i što više "nevjernika", nadajući da ih negdje u raju čeka pola milijuna djevica koje će oni valjda taslačiti do kraja svijeta i vijeka. Evidentno je da su Arapi posljednjih desetljeća zamijenili Ruse na vrhu ljestvice omiljenih filmskih terorista i negativaca, no gotovo pa se ne mogu sjetiti niti jednog filma koji se s ovom tematikom pokušao baviti na duhovit ili satiričan način. Iako terorizam i ubijanje nedužnih ljudi nije nešto sa čime bi se trebalo šaliti, barem u pravilu. No, moje je mišljenje da se i s najozbiljnijim stvarima treba zajebavati i da je politička korektnost postala neka vrsta masovne ubojice humora. Pazi da ne kažeš ovo jel' bi se mogli uvrijediti oni, zbog ovog bi mogli oni i tako unedogled. Naravno, uvijek treba paziti na mjeru jer se vrlo lako iz nečeg potencijalno duhovitog i smiješnog prijeđe u nešto neukusno i uvredljivo, a ovaj britanski film snimljen u nezavisnoj produkciji uspio je (barem po meni) izbjeći tu opasnost.
"Četiri lava" satirična je crna komedija u čijem je središtu skupina od nekoliko britanskih muslimana, kojima je san postati bombaš samoubojica. Za razliku od sličnih bombaša koje smo imali prilike gledati u drugim filmovima, ovi ne samo da su potpuno šeprtljavi, već dobar dio njih i pleše po rubu ozbiljne mentalne retardacije. Jedini od njih koji djeluje da ima mrvicu više soli u glavi zove se Omar (Riz Ahmed). On je oženjeni mladi musliman, koji ima i sina, a zapadnim društvom i američkim imperijalizmom toliko je ogorčen da jednostavno mora reagirati. Omar i još jedan član ovog društva, potpuno glupavi Waj, tako putuju u Pakistan u Al-Qaedin kamp kako bi se obučili za buduće terorističke napade, a za to vrijeme treći član društva, Barry, Britanac koji je prešao na islam, radi na vrbovanju novih članova za njihovu ćeliju. Iako boravak u kampu za obuku terorista potpuno pođe po zlu, ova se skupina ne da omesti u svojim planovima da se raznesu bombama, a situacije u koje upadaju postaju sve luđe i luđe.
Ovaj film
koji je ujedno i debitantsko redateljsko ostvarenje britanskog filmaša Chrisa
Morrisa, za mene je jedan od najduhovitijih filmova desetljeća i jedan od
najsvježijih primjera legendarnog britanskog crnog humora. Situacije koje baš i
nisu za šalu, Morris je uspio izvesti fantastično tako da cijela ova priča izgleda
groteskno, blesavo i potpuno ludo te se nemoguće ne smijati suludim idejama i
planovima ovih potpunih luđaka. Iako na prvu ovo možda djeluje kao parada
neukusnog humora, "Četiri lava" stvarno je prilično pametna crna
komedija koja u sebi nažalost nosi i puno istine. Ne mogu se oteti dojmu
pa ne donijeti zaključak da zasigurno u svijetu postoje slične skupine
zaluđenih bedaka, koje su se toliko olako spremne odreći ne samo svojih života,
već sa sobom odnijeti i tko zna koliko nedužnih života. Stvarno mi je
nevjerojatno za povjerovati da u svijetu stvarno postoje ljudi koji misle da će
im ako se raznesu bombom u nekakvom fantomskom raju motku sisati cijela vojska
djevica.
Ovaj film se ujedno i fino poigrava i problematikom statusa brojnih muslimana u Velikoj Britaniji. Oni se na žalost zbog budaletina kojima je san raznijeti se bombom, u cijeloj Europi i Americi dobrim dijelom percipiraju kao zaostali primitivci koji će u najmanju ruku u svakom trenutku iz svojih halja izvući nož pa nekog ubiti. Mnogi na zapadu, čim vide muslimana odmah se, makar i podsvjesno uplaše, a odbacivanje muslimana iz društva i getoizacija upravo i dovodi do radikalizacije. Nažalost, sve je to začarani krug koji će se jako teško, bojim se i nemoguće, raspetljati, no čak je i donekle razumljivo zašto se mnogi od njih osjećaju odbačeno i nepotrebno. Naravno, kako netko dođe na ideju raznijeti se bombom ili otići ratovati za džihadiste u Siriju, to je izvan svakog poimanja zdravog razuma.
Zanimljivo je kako je autor ovog filma na ideju za snimanje "Four Lions" došao nakon bombaških napada u Londonu 2005. godine. Tek tada je, kaže, shvatio da Arapi koji se raznose bombama i izazivaju teror i Europi nisu neki amorfni tipovi s istoka, već da je riječ o ljudima koji su cijeli život proveli tu, među svima njima, ostalim Britancima u tom velikom "melting potu" današnjice. Čak tri godine proveo je na istraživanju tematike i razgovarajući s brojnim stručnjacima za antiterorizam, tajnim službama, imamima, ali i prosječnim muslimanima, no na kraju je upao u probleme jer nije imao dovoljno novca za financiranje filma. Čak je pokrenuo svojevrsni crowdfunding nudeći zainteresiranima da se uz plaćenih stotinjak funti u filmu mogu pojaviti kao statisti.
Na kraju je uspio zaključiti financijsku konstrukciju preko jedne nezavisne britanske producentske kuće, koja je u njegovoj priči prepoznala nešto te je snimanje konačno moglo početi. Čovjek je ujedno i strahovao i da bi njegov film mogao biti uvredljiv za britanske muslimane te je prije puštanja u distribuciju, film prikazao čovjeku koji je nepravedno bio zatvoren u Guantanamu. Kad je ovaj rekao da je uživao u filmu i da uopće nije uvredljiv, već je istaknuo da je uživao u njemu, "Četiri lava" krenula su konačno u distribuciju i premijeru su imala na festivalu u Sundanceu u siječnju 2010. godine.
Primjedbe
Objavi komentar