Proljeće je 1918. godine i kraj I svjetskog rata još se ne nazire. Francuzi, Britanci i Amerikanci ukopani su u rovovima na jednoj strani, stotinjak metara dalje nalaze se njemački rovovi i situacija se ne mijenja već gotovo tri godine. Jedan tjedan napadnu jedni, drugi tjedan napadnu drugi, leševi se gomilaju, a niti jedna strana uopće ne napreduje. U ovom filmu snimljenoj po drami R. C. Sherriffa iz 1928. godine pratimo grupu britanskih vojnika duboko ukopanih u rovove, koji čekaju da tjedan dana, koliko upravo oni moraju biti u prvim redovima prođe, i da ih zamijeni netko drugi. Iščekivanje napada Nijemaca ili trenutka kad će sami krenuti u napad strašan je šok i za vojnike, ali i za časnike, a jedan od njih, satnik Stanhope upravo proživljava potpuni živčani slom. Tome dodatno doprinosi činjenica da se u njegov bataljon dragovoljno prijavio mladi poručnik Raleigh, kojeg on poznaje još iz predratnih dana dok je ovaj bio najobičniji balavac.
Ubrzo Britanci dolaze do informacije da se Nijemci spremaju za još jednu u nizu ofenziva (koja će kasnije u povijesti ostati zapamćena kao "Operacija Michael"), a ta spoznaja dovodi do niza konfliktnih situacija. Iako ovo nije klasični ratni film, unatoč tome što ima tu scena rata, najveća pažnja posvećena je baš tom psihološkom stanju kod vojnika i časnika uoči ratnih operacija. I dok većina dobro zna što im se sprema i što su gotovo svi iskusni vojnici koji su godinama ukopani u rovove svjesni da je grah pao tako da će upravo oni biti u prvi redovima za vrijeme napada, mladi Raleigh jedan je od onih "zelenih" vojnika koji naivno iščekuje svoje vatreno krštenje, a nije ni svjestan da to znači da je to situacija u kojima obično svi u prvim redovima izginu. Taj psihološki i iščekujući aspekt filma odlično je postignut i djeluje "Kraj putovanja" po tom pitanju iznimno, a ovaj je film čak peta ekranizacija Sherriffove drame.
Možda i najpoznatija verzija ove drame je film "Aces High" iz 1976. godine s Malcolmom McDowellom i Christopherom Plummerom, a okupio je i redatelj izdanja iz 2017. godine sasvim zanimljivu glumačku ekipu. Mentalno nestabilnog satnika Stanhopea odlično je impersonirao Sam Claflin, mladi poručnik Raleigh je mlađahni Asa Butterfield, dok je staloženi i iskusni poručnik Osbourne koji ubrzo mora preuzeti kontrolu nad bataljunom iako mu to baš i nije osobito drago Paul Bettany. I u epizodnim ulogama pojavljuju se brojni poznati britanski glumci, a zanimljivo je da je originalno zamišljena glumačka postava trebala biti još impresivnija jer su tri glavne uloge trebali odigrati Benedict Cumberbatch, Tom Hiddleston i Eddie Redmayne. No, i ovako ovaj film djeluje sasvim uvjerljivo i postignut je željeni efekt, odnosno da se pokaže sav besmisao rata. Koliko sam uspio pročitati kritike, svi redom ističu da je "Journey's End" uspio dostići duh Sherriffove predstave, a iako je već nakon nekoliko uvodnih kadrova očito da je ovaj film nastao po kazališnoj predstavi, uspješno je izbjegnuta pretjerana teatralnost. Odlično je i prikazan taj klaustrofobičan osjećaj života u rovovima u kojima ni na trenutak ne smiješ izgubiti koncentraciju i promiliti glavu malo više nego što je dozvoljeno jer stiže metak iz snajpera u čelo. Prilično uvjerljiva priča iz rata koji je u filmskom smislu debelo zanemaren u odnosu na II svjetski rat koju vrijedi pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar