Ovaj je horor prošle godine u Indoneziji bio najveći filmski hit i u tamošnjim kinima pogledalo ga je više od 4 milijuna gledatelja, nakon čega je krenuo i u svjetsku kinu distrubuciju te je zaradio respektabilnih 14 milijuna dolara na skromnih 150 tisuća dolara koliko je koštao. "Pengadbi Setan" ili "Sotonini (Šejtanovi) sluge" kako bismo ga preveli na naš jezik zapravo je remake istoimenog indonezijskog filma iz 1980. godine, a koji je pak nastao po uzoru na godinu dana stariji američki horor klasik "Phantasm" Dona Coscarellija. Starija verzija "Pengadbi Setana" u cijeloj istočnoj Aziji uživa kultni status među štovateljima horora, nešto kao "Egzorcist" na zapadu, a na tu je mitologiju zasigurno utjecala i činjenica što je film godinama bio izgubljen i moglo ga se pogledati jedino na opskurnim japanskim VHS-ovima i tek je 2006. godine konačno remasteriran i doživio je DVD izdanje.
Upravo je "Pengabdi Setan" bio odlučujući utjecaj na ponajboljeg indonezijskog filmaša mlađe generacije imena Joko Anwar da se uopće počne baviti tim poslom. Čovjeku je trebalo više od deset godina kako bi svoje producente uvjerio da se konačno krene sa snimanjem remakea, a kad se konačno trebalo krenuti sa snimanjem, producentska kuća "Rapi Films" odabrala je drugog čovjeka za režiju. Uporni Joko ipak se na kraju uspio izboriti da čast snimanja ovog filma pripadne njemu, no tu nije bio kraj njegove muke jer je bio svjestan da bi, ukoliko ne snimi film koji će nadmašiti original, mogao upasti u ozbiljne probleme. Nekoliko mjeseci potrošio je da bi pronašao savršenu lokaciju, a i u svojoj je verziji odlučio priču smjestiti pred kraj 70-ih godina prošlog stoljeća.
U središtu priče i ovdje je obitelj iz indonezijske provincije, čija majka je već tri godine zbog misteriozne bolesti prikovana za krevet. Ova nekadašnja velika pjevačka zvijezda majka je trima sinovima i kćeri po imenu Rini, koja je najstarija i koja je zbog majčine bolesti morala napustiti fakultet. Svi oni, kao i njezin muž, žive u staroj kući u vlasništvu njene majke koja je invalid. Nitko ne zna kakva je to bolest od koje se stara već tri godine ne može maknuti iz kreveta, no vrlo brzo saznajemo da je situacija prilično čudna jer svi ukućani počinju doživljavati halucinacije. Te se halucinacije počinju pojačavati kad stara umre i ubrzo se ispostavlja da je situacija puno strašnija i nevjerojatnija te izgleda kao da se žena nakon smrti odlučila vratiti kako bi sa sobom povela i svoju djecu.
Moram priznati da mi islamska mitologija i demonologija baš i nisu pretjerano poznati, no očito i oni u svojoj religiji imaju neku vrstu dualizma i borbe dobra i zla, odnosno boga i neke vrste sotone. Već iz samog naziva filma jasno je da zli stari sotona mora imati svoje prste i ovdje, a iako sam u početku mislio da bi ovo mogla biti svojevrsna indonezijska verzija "Egzorcista" pokazalo se da je ovo nešto bliže "Rosemarynoj bebi". Neću puno otkrivati radnju da ne uništim doživljaj onome koji se odluči ovaj na kraju sasvim dobar horor i pogledati, a iako je vidljivo da je "Pengadbi Setan" snimljen u skromnoj produkciji riječ je o sasvim zanimljivoj i prilično strašnoj priči. Ljubitelji horora s ovom poslasticom iz Indonezije ne bi smjeli biti razočarani, a ovaj je film četvrti najgledaniji indonezijski film svih vremena. Zanimljivo je kako je osim u okolnim državama poput Malezije i Singapura dospio na top liste kino-gledanosti i u Meksiku, a ovaj okultni horor prilično je jeziv, strašan i suspensičan te se vidi da je njegov autor veliki fan klasičnog horora.
Primjedbe
Objavi komentar