Moram priznati da se s portugalskim filmom do sada i nisam toliko često susretao i čini mi se da je ovo prvi film iz ove države na stranici koja se popela do skoro šesto naslova, a "Sao Jorge" je realistična socijalna drama smještena u blisku prošlost, odnosno u vrijeme najveće ekonomske krize koja je pogodila ovu zemlju. Malo je poznato da je i Portugal, baš kao i Grčka, početkom desetljeća također bio pod strogim nadzorom famozne "Troike" (Europska komisija, Europska centralna banka i Međunarodni monetarni fond). Zbog krize je u Portugalu velik broj ljudi ostao bez posla, nezaposlenost je bila veća od 20 posto, zatvarale su se brojne tvornice, a mnogi su ljudi ostajali na cesti s neizvjesnom egzistencijom. I dok su do krize banke kredite, kao svuda, dijelile šakom i kapom, nakon krize kredit nije mogao dobiti gotovo nitko, a u takvim situacijama profitirali su brojni kamatari i zelenaši, koji su ljudima posuđivali novac s masnim kamatama i mnoge ljude koji su se pokušali na taj način izvući iz financijskog gliba i spasiti svoje poslovanje dovodili su do ruba egzistencije.
Jedan od onih koji je zbog krize ostao bez posla je i junak ovog filma, 30-godišnji boksač Jorge. Tvornica u kojoj je radio i on i cijela njegova obitelj, kao i cijelo susjedstvo, sada je zatvorena i svi su se našli u problemima. Posla je jako malo, ono što se nudi prilično je slabo plaćeno i mnogi od njih ni ne razmišljaju prihvatiti posao za koji će primiti tek nešto više novca nego što sada dobivaju dodatka za nezaposlene ili za socijalu. Jorge sa svojim sinom živi u roditeljskoj kući i nešto novca uspijeva zaraditi u poluilegalnim boks-mečevima, no to nije ni blizi dovoljnog za njega i sina mu. Žena s kojom je dobio sina, tamnoputa Brazilka Susana, napustila ga je odavno ponajviše zbog toga što je njegova obitelj nikad nije prihvatila, a Jorge će pokušati učiniti sve kako bi je vratio natrag. No, kako to učiniti kad nema novca da bi im priuštio barem i podstanarsku garsonijeru, zbog čega on ubrzo i odlučuje prhvatiti posao kao snagatora za lokalne kamatare. Ipak, unatoč tome što je vičan tučnjavama i što je u svom životu porazbijao već mnoge glave, Jorge se nikako ne može snaći u novom okruženju i nema srca mlatiti dužnike zbog čega upada u ozbiljne probleme, a od tuda mu i nadimak "Sveti Žorž".
Ovaj je film inače trijumfirao u izboru za najbolji portugalski film 2016. godine te je njegov autor Marco Martins osvojio i nagrade za najbolji film, najboljeg redatelja i najboljeg scenarista, dok je Nuno Lopes, glumac koji je utjelovio Jorgea, dobio nagradu za najboljeg glumca. Prikazan je i "Sao Jorge" na festivalu u Veneciji, i to u kategoriji "Horizonti", gdje je također Lopes dobio nagradu za najboljeg glumca. Osim o egzistencijalnim problemima u portugalskom društvu početkom desetljeća, Martins posredno potencira i tamošnji problem rasizma i imigranata. U Portugalu oduvijek tradicionalno postoji velika zajednica ne samo Brazilaca, već i ljudi iz Mozambika i Angole, afričkih država u kojima je portugalski također službeni jezik, kojima je oduvijek bilo posve prirodno dolaziti upravo u Portugal. I do krize ti ljudi gotovo pa nikome i nisu smetali (osim vjerojatno krajnjoj desnici), no kad je kriza izbila, naravno da se i tamo pojavila ona famozna fraza - "stranci nam otimaju poslove i zbog njih smo u krizi". Iako sam na trenutke mislio da bi ovaj film mogao skrenuti u krimić, uspio ga je Martins zauzdati i zadržati u okvirima egzistencijalne socijalne drame i mora se priznati da je čovjek napravio kvalitetan posao. Sasvim solidan film koji izvrsno prikazuje društvo u ozbiljnim problemima.
Primjedbe
Objavi komentar