Demokratska republika Kongo (nekadašnji Zair) prirodnim je resursima možda i najbogatija afrička zemlja pa vjerojatno zato i ne čudi što ondje već godinama nema mira. Upravo se u DR Kongu nalazi 80 posto svjetskih zaliha koltana, metalne rude iz koje se izvlači tantal, metal koji se koristi u proizvodnji baterija za mobitele i ostale elektroničke proizvode. Borba za kontrolu nad rudnicima koltana i za mogućnost njegove eksploatacije dovela je do brojnih sukoba, a i dalje imamo u DR Kongu mnoge gospodare rata koji sa svojim paravojskama kontroliraju određena područja i ondje siju užase. Naravno da ni tih paravojski u kojima se dobrim dijelom nalaze i djeca ratnici ne bi bilo da zapadnjaci već stoljećima iz Afrike ne izvlače koliko god mogu i pune džepove na račun jadnika koji žive u neviđenoj bijedi. Da situacija bude strašnija, zapadnjacima (tu osim Europljana i Amerikanaca u posljednje vrijeme spadaju i Kinezi, koji su zadnjih 10, 15 godina također odlučili krenuti u eksploataciju Afrike) paše da je situacija nestabilna i da se vode ratovi te se nerijetko događa da upravo korporacije plaćaju razne hunte koje se trude zbaciti legalno izabranu vlast i koje siju užas na teritoriju pod svojom kontrolom.
Radnja ovog španjolskog filma (u originalu "El cuaderno de Sara") smještena je upravo u DR Kongo, gdje se zaputila madridska pravnica Laura Alonso. Naravno da Laura, koju je odglumila poznata španjolska glumica Belen Rueda (Orfanato, Mar Adentro) na ovakvo mjesto nije krenula iz turističkih pobuda, već je odlučila u u DR Kongo krenuti u potragu za svojom sestrom Sarom za koju nije čula već dvije godine, a sestri se svaki trag izgubio upravo ondje. Po dolasku u DR Kongo, Laura shvaća da će biti prilično teško pronaći njenu sestru pošto se ona očito nalazi u regiji koju kontrolira gospodar rata po imenu "Jastreb", a riječ je o prilično nestabilnom području u kojem je sasvim normalno da gerilci upadaju u sela i masakriraju odrasle ljude, dok djecu uzimaju k sebi i daju im kalašnjikove u ruke (pravi turbofolk rekao bi Rambo Amadeus). Iako je svjesna da je područje u koje se zaputila iznimno opasno i unatoč tome što je više ljudi upozorava da ne ide tamo, Laura odlučuje krenuti prema mjestima u kojima se nalaze rudnici koltana jer postoje indicije da bi se upravo ondje mogla nalaziti njena sestra, a putem upoznaje Afriku u njenom najgorem izdanju.
"Sarina bilježnica" na kraju se pokazala kao prilično uzbudljiva kombinacija pustolovnog filma, trilera i drame i vjerujem da je riječ o filmu s kojim oni koji vole ovakve afričke pustolovine ne bi mogli previše pogriješiti. Ima tu doduše i nekih nelogičnosti, no sve u svemu ovaj film zaslužuje pozitivnu ocjenu. Afrika je ovdje prikazana bez imalo uljepšavanja, a dionice u kojima Laura dolazi u Kinšasu pa i u ostala mjesta (film je sniman na Kanarskim otocima i u Ugandi) djeluju na trenutke gotovo pa dokumentaristički, iako je ovo klasični žanrovski film. Svi užasi današnje Afrike prikazani su bez imalo zadrške i ima tu dosta nasilja, a uspjelo se izbjeći u patetiku i nepotrebno pretjerano moraliziranje. Inače, scenarij za ovaj film napisao je poznati španjolski scenarist Jorge Guerricaechevarria, koji je zaslužan za neke od najpoznatijih tamošnjih filmova posljednjih dvadesetak godina. Od Almodovarovog "Živog mesa", do De la Iglesijinih "Dana zvijeri" i "Perdite Durango" pa do recentnijih naslova kao što su "Celda 211", "El Nino", "Cien anos de perdon" ili "El Bar".
Primjedbe
Objavi komentar