Kad netko spomene Siciliju, većini ljudi prva asocijacija na ovaj
talijanski otok zasigurno je mafija. Sicilijanska "Cosa nostra"
proslavila je u negativnom Siciliju u cijelom svijetu i gotovo da nema čovjeka koji
ne zna za Vitu ili Michaela Corleonea, kumove iz legendarnog filmskog
serijala Francisa Forda Coppole snimljenog po knjigama Maria Puza.
Sicilijanski mafijaši ondje su prikazani kao kriminalci, ali kriminalci s
dušom, pokvareni tipovi, ali pokvarenjaci sa svojevrsnim viteškim
kodeksom po kojem se "civili" te djeca i žene ne diraju. Naravno da je
prava istina zapravo potpuno drukčija jer i sicilijanski gangsteri
zapravo su bili i još jesu najobičniji hladnokrvni ubojice i izopačeni
sadisti. Najbolji primjer tome je slučaj iz 1993. godine kad je na
Siciliji otet 11-godišnji dječak Giuseppe Di Matteo, sin mafijaša iz
okolice Palerma, koji je odlučio propjevati i nagoditi se s vlastima.
Njegovi bivši kompanjoni na takvo su ponašanje odgovorili otmicom
njegovog klinca, kojeg su u zatočeništvu držali više od dvije godine, a nesretni
malac svo je to vrijeme prolazio kroz užasne torture i bio je
izgladnjivan. Kako bi natjerali njegovog oca da povuče svoj iskaz,
gangsteri bi mu svakog mjeseca slali fotografije klinca koji je na
svakoj fotki izgledao sve lošije, sve bolesnije i sve mršavije da bi ga
na kraju zadavili, a njegovo su tijelo uništili u bačvi s kiselinom,
kako bi se sakrili dokazi.
Dvojac po imenu Fabio Grassadonia i
Antonio Piazza
ovoj je strašnoj priči odlučio prići iz malo drukčijeg kuta i sa
"Sicilian Ghost Story" gotovo pa su se predstavili s talijanskom
verzijom "Panovog labirinta". I ovdje, baš kao u Del Torovom remek-djelu
imamo kombinaciju surove i strašne realnosti s eskapizmom od te zbilje i
dječji bijeg u svijet mašte i snova. U malenom sicilijanskom selu, koje
je smješteno tik uz šumu, živi 12-godišnja djevojčica po imenu Luna.
Ona je zaljubljena u godinu dana starijeg Giuseppea, dječaka čije se
prezime u njenoj obitelji ne spominje i s kojim joj roditelji brane
druženje. Kad jednog dana dječak nestane, cijela zajednica ponaša se kao
da se ništa nije dogodilo. U školi svi govore da je Giuseppe bolestan i
da se zato ne pojavljuje u školi i svi odlučuju dići ruke od njega.
Svi, osim Lune, koja se odlučuje pobuniti protiv zavjeta šutnje u selu,
koji ondje već vlada desetljećima te o duhovima, odnosno mafiji, koji
ondje zapravo kroje sudbinu, nitko ne želi ni govoriti jer se svi boje
da bi ih mogao progutati mrak.
I dok Luna svog prijatelja
traži i u stvarnosti i svojim ponašanjem provocira ne samo svoje
ukućane, već i sve mještane sela, ona u potragu za Giuseppeom odlazi i u
svijetu mašte i snova. Baš kao i Ofelia u "Panovom labirintu" i Luna
upada u pomalo jeziv svijet iz mašte, samo što nju ondje ne čekaju
mitološka bića poput Pana ili čudovišta bez očiju, već čudovišta iz
stvarnog života, odnosno mafijaši kojima nije nikakav problem
hladnokrvno ubiti dijete, a potom uništiti njegovo tijelo. S ovom pomalo
sporovoznom kombinacijom krimi-drame i fantazije
Grassadonia i Piazza
debitirali su na kritičarskoj večeri festivala u Cannesu, gdje je
doživio desetominutnu ovaciju publike, a zanimljivo je da su dio
sredstava za financiranje filma osigurali putem Sundance film festivala,
na kojem su osvojili nagradu za razvoj scenarija. Prikazan je ovaj film
na mnogim svjetskim festivalima pa tako i na Zagreb film festivalu, a
dvojac autora dobio je i nacionalnu nagradu za najbolji adaptirani
scenarij. Ističe se ovaj stilizirani i iznimno vizualni film i po
fantastičnoj fotografiji, a Grassadoniji i Piazzi mora se priznati da su
na prilično originalan i upečatljiv način uspjeli ispričati ovu strašnu
i tužnu priču smještenu između okrutne stvarnosti i ništa svjetlije
fantazije.
Primjedbe
Objavi komentar