"Divlju hordu" Sama Peckinpaha oduvijek sam smatrao posljednjim velikim američkim westernom, gotovo prekretničkim filmom koji je naznačio da je era do tada možda i najpopularnijeg žanra na zalazu. Naravno da je i poslije "Divlje horde" snimljeno još bezbroj westerna, koji bi svako malo davao znakove života i činilo se da bi se ponovno mogao vratiti u modu, no dolaskom "novog Hollywooda" krajem 60-ih i početkom 70-ih godina i klasični western počeo je polako tonuti u zaborav, a aktualne su postajale neke druge teme. Tako je i "The Wild Bunch" simbolički najavio da je kraj romantičnih junaka s Divljeg zapada završio. U ovom epohalnom filmu glavni junaci i nisu simpatični i pošteni pustolovi, hrabri alfa mužjaci željni pustolovina, ali uglavnom iznimno časni ljudi koji raspoznaju dobro od zla. Glavni junaci ovdje su već ostarjeli i oronuli razbojnici, skoro pa relikti prošlosti i gotovo pa zaboravljenih vremena, kad se po Divljem zapadu pravda istjerivala revolverima i kad je ondje vladao ne samo zakon jačega, već i jakog bržeg na Coltu, Winchesteru ili Smith˛& Wessonu.
Peckinpah i njegov scenarastički suradnik Walon Green (koji je i došao na ideju za ovu priču), radnju su smjestili u 1913. godinu, a skupina bandita predvođena Pikeom Bishopom (fantastični William Holden) i dalje harači područjem Texasa i New Mexica uz granicu s Meksikom, koji im služi kao skrovište nakon uspješnih pljačkaških akcija. Film kreće s još jednom u nizu pljački, kad Pike i njegova banda upadaju prerušeni u vojnike u gradić u Texasu, u čijoj se banci nalaze srebrne zalihe američkih žejeznica. No, Pike i njegovo društvo ni ne shvaćaju da su upali u zamku, koju su im pripremili lovci na glave predvođeni nekadašnjim članom bande Dekeom Thorntonom, a njih je unajmila upravo željeznica, koja je odlučila jednom za svagda stati na kraj ovim posljednjim banditima sa zapada. Nakon što im ovaj pokušaj pljačke propadne, Pike i društvo odluče otići u zasluženu penziju, ali tek nakon što odrade posljednju pljačku. I to ne bilo kakvu, već opet planiraju udariti na željeznicu i to tamo gdje najviše boli.
Ono po čemu se ovaj film također razlikuje od klasičnog westerna je i prilično eksplicitno nasilje, posebno za to doba, a posebno i za ovaj žanr. Jer iako je u westernima oduvijek bilo puno mrtvih i puno pucnjave, praktički nikada te scene do tada nisu prikazivane tako eksplicitno kao u ovom filmu. Naravno da danas "Divlja horda" i ne izgleda tako kontroverzno, no kad se pojavila 1969. godine, mnogi su ostali prilično šokirani. Sam Peckinpah je rekao da je ovaj film djelomično bila i alegorija na tada aktualni rat u Vijetnamu i da ga je prilično smetalo što su se mnogi bunili na nasilje u njegovom filmu, a bilo im je posve normalno uz ručak i večeru svakodnevno gledati daleko krvavije vijesti koje su stizale iz Vijetnama. Peckinpah je nasilje odlučio koristiti kao svojevrsnu katarzu, vjerujući da će se publika gledajući toliko eksplicitno nasilje pročistiti od nasilja i da će joj se nasilje zgaditi. Naravno da je stari Sam vrlo brzo shvatio da se prevario jer je uvidio da je publika dobrim dijelom dolazila u kina baš kako bi uživala u tom nasilju, koje im se očito baš i nije zgadilo.
Ovaj film
uvijek mi je bio fascinantan i po odličnoj glumačkoj postavi, a osim već
spomenutog Holdena (malo je nedostajalo da naslovna uloga pripadne Leeju
Marvinu) tu su i Robert Ryan, Ernest Borgnine, Edmond O'Brien, Warren Oates,
Ben Johnson i mnogi, mnogi drugi, svi redom veterani westerna i sjajni
karakterni glumci. Na primjeru ovog filma možda se i najbolje može vidjeti
koliko je Peckinpah bio sjajan i inovativan redatelj, kojeg se možda i
bezraložno zaobilazi kad se rade liste najboljih filmaša u povijesti. Tako je
"Divlju hordu" snimio u do tada neviđenoj, gotovo revolucionarnoj
tehnici za svoje razdoblje, zbog čega je direktor fotografije ovog filma Lucien
Ballard i dobio posebno priznanje američkih filmskih kritičara. Američki filmski
institut "Divlju hordu" uvrstio je na listu od deset najbolji
westerna svih vremena, a meni je ovaj film, nakon maestralnih Leoenovih
remek-djela "Dobar, zao, loš" i «Bilo jednom na Divljem zapadu»,
možda i najbolji western ikada.
Primjedbe
Objavi komentar