Neobičan animirani film prepun simbolike i metafora donosi nam nizozemski oskarovac Michaël Dudok de Wit (Oscar za kratki animiran film "Father and Daughter" iz 2000. godine), a za "Crvenu kornjaču" slobodno bi se moglo reći da je svojevrsna moderna verzija Robinsona Crusoea, ali Robinsona za filozofiranje i razglabanje. Odmah na početku jedini preživjeli brodolomac završava na pustom otoku, koji će postati njegov dom. Čovjek se nikako ne može pomiriti sa sudbinom te kreće raditi splav kojom planira krenuti na put u nepoznato, no svaki puta kada porine splav u more, nešto je uništi. Ubrzo se ispostavlja da mu odlazak s pustog otoka ne dopušta velika crvena kornjača, koju brodolomac iz osvete odluči ubiti.
A tada kreće nevjerojatna priča koju bi si svatko mogao protumačiti na vlastiti način. Jasno je da nije ovo animirani film za djecu, a unatoč što dijaloga uopće i nema, priča je dosta zanimljiva i alegorična, dok je animacija fascinantna. Bio je ovo i prvi animirani film uglednog japanskog studija "Studio Ghibli" u kojem su surađivali s redateljem koji nije Japanac, a ta suradnja pokazala se iznimno uspješnom jer je "Crvena kornjača" zaslužila i nominaciju za Oscara, dobila je posebno priznanje žirija u Cannesu, kao i nominaciju za najbolji europski animirani film.
Primjedbe
Objavi komentar