Francuskog filmaša Jean-Stephanea Sauvaire mogli smo upoznati preko brutalne priče iz tajlandskog zatvora
"Prayer Before a Dawn", a "Johnny Mad Dog" njegov je
dugometražni igrani debi. Već s prvim filmom Sauvaire je najavio kakve ga teme
zanimaju - realne, istinite, potresne i šokantne, a u filmu iz 2008. godine
donosi nam priču o djeci ratnicima iz Afrike kakvu, vjerujte mi, još nismo
vidjeli. Ovaj film djeluje toliko realno i stvarno da čovjek ima dojam kao da
gleda izravni prijenos horde mladih divljaka koji ubijaju sve što im se nađe na
putu, pale, pljačkaju, siluju. Izgleda ovaj film uvjerljivije nego bili koji
dokumentarac snimljen na istu temu, a to zapravo i ne čudi jer je Sauvaire u
ovom filmu angažirao isključivo autentične klince, od kojih su neki i za
stvarno ranije bili članovi sličnih postrojbi. Scenarij za ovaj film Sauvaire je
inače napisao po romanu kongoanskog pisca Emmanuela Dongale, a radnja je
smještena u Liberiju za vrijeme tamošnjeg građanskog rata.
I kako bi rekao naš dobri Rambo Amadeus, ono što radi ova ekipa naoružanih klinaca predvođena tipom koji si je nadjenuo ime
Johnny Mad Dog, pravi je turbofolk. Groteskniju ekipu valjda se nije moglo
vidjeti od Toecuttera, Bubbe Zanettija i ostatka ekipe manijaka na motorima iz Mad Maxa. Jedan
naoružani klinjo tako baulja s ružičastim gumenim čizmama na nogama, drugi ima
motorističku kacigu na glavi, treći hoda u vjenčanici, a četvrti na leđima ima
krila leptira. Koliko je sve to lišeno svakog smisla i logike najbolje pokazuje
scena kad na ulici grada u koji su upali pronađu uzi pa jedan kaže da je to
isti kakvog je imao Chuck Norris u "Delta Forceu", dok mu drugi
odgovara da pazi što radi s tim uzijem jer bi Chuck mogao biti negdje u
blizini. Pa unatoč tome što je to čisti nihilizam i negacija zdravog razuma,
Sauvaire je i ovaj puta uspio snimiti dojmljiv film, koji ima svojih mana, ali
koji je također film koji udara žestoko od samog početka i ne pušta.
Primjedbe
Objavi komentar