Iz Brazila
nam stiže jedan film snimljen po istinitoj priči, odnosno o životu tamošnjeg klauna
koji je 80-ih ondje uživao status rock'n'roll zvijezde. Ovaj film, koji je bio
i brazilski kandidat za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog
područja, inspiriran je životom Arlinda Barreta, jednog od glumaca koji je
glumio Bozu klauna. Kako bi se izbjegli eventualni problemi s tužbama i
pravima ekipe koja je osmislila Bozu, on je za potrebe ovog filma preimenovan u
Binga, dok je Barreto preimenovan u Augusta Mendeza. Režije se ovdje primio
Daniel Rezende, kojem je "Bingo" bio i redateljski debi, no daleko od
toga da je Rezende nepoznato ime u svijetu filma. Ima ovaj Brazilac čak i
nominaciju za Oscara, i to za montažu možda i najboljeg brazilskog filma svih
vremena "Božjeg grada" (tko je ovo propustio, trk u videoteke),
poslije čega je montirao još brojne poznate filmove poput "Tropa de Elite",
"Blindness", "RoboCopa", čak i Mallickovo "Drvo
života".
Ipak,
najbolji dojam u ovom flmu ostavio mi je Vladimir Brichta, meni inače ne
pretjerano poznati brazilski glumac, koji je jednostavno briljira u ulozi
Augusta. Kompleksan lik čovjeka koji je jedan od najpoznatijih likova u
Brazilu, ali u svojoj slavi ne može uživati koliko bi želio jer mu je ugovorom
zabranjeno da klaun Bingo otkrije svoj identitet, nešto je što ga izjeda i
tjera u strašnu autodestrukciju. Već na početku shvaćamo da je Augusto jedan od
onih tipova koji ne može funkcionirati kad nije u centru pažnje i samog sebe
vidi kao najveću zvijezdu na svijetu. Unatoč tome što mu je sudbina takva da
glumi u "mekim" pornićima i da živi debelo u sjeni majke, koja je u
mladosti bila velika zvijezda sapunica, no s vremenom je i njena zvijezda
izblijedila. Osim što u svemu traži majčino odobravanje i sanja kako će
nadmašiti njenu slavu, Augusto je tip koji nikada nije zadovoljan i kojem
nikada nije dosta. I kad postane velika zvijezda glumeći najpoznatijeg televizijskog
klauna, on nije sretan jer nitko ne zna da je Bingo zapravo on, te ne
doživljava obožavanje koje je očekivao i nitko ne prepoznaje njegovo lice
bez maske. Potom, jasno, tone u potpunu autodestrukciju, alkoholizam i
ovisništvo i naravno da uništava sve dobro što je ikada napravio.
Najfascinantnije
kod ovog filma je što na nevjerojatan način kombinira depresiju i mrak u koji
upada glavni lik s komedijom i zabavom, pošto se ipak radi o klaunu, a
njegova jedina zadaća je zabavljati i nasmjavati djecu. Neki su kritičari
otišli tako daleko da su za "Binga" rekli da je to najbolji brazilski
film još od "Božjeg grada" (ja ipak ne bih išao tako daleko, imali su
Brazilci u posljednjih petnaestak godina stvarno dobrih filmova), a o njegovoj
popularnosti i uspjehu u domovini najbolje govori i njegova ocjena na IMDB-u
(dok ovo čitate ocjena je 8,1). Dodatan plus "Bingu" je
nevjerojatna dinamičnost i tijekom gotovo dva sata trajanja ovog filma nema ni
sekunde praznog hoda pa se uspon i pad ovog tragičnog junaka praktički gleda u
jednom dahu.
Primjedbe
Objavi komentar