Daj čovjeku moć samo na jedan dan pa ćeš vidjeti kakav je on zapravo, izreka je koja se definitivno može primijeniti na glavnog junaka filma "Kapetan", razvodnika Wermachta Willija Herolda. Posljednji su mjeseci II svjetskog rata i posve je jasno da će Njemačka izgubiti. Amerikanci i Britanci prodiru sa zapada, Crvena armija s istoka i pitanje je dana kada će nacisti potpisati kapitulaciju, no sve luđi i luđi Hitler odbija se predati iako je očigledno da mu nema spasa. I dobar dio vojnika uvidio je da su se tlapnje o širenju Vaterlanda pokazale potpuno promašenim i mnogi vojnici živote pokušavaju spasiti dezertiranjem.
U prvim mjesecima 1945. godine Njemačka je zapravo
prepuna dezertera, koji tumaraju uništenom zemljom i pokušavaju stići do svojih
domova, nerijetko su oni potpuno izgladnjeli, poluludi, a da situacija bude
gora, hvata ih i kažnjava ne samo njemačka vojska, već nerijetko i sami
mještani uzimaju pravdu u svoje ruke pa one dezertere koje uhvate u krađi
linčuju. I naš Willi jedan je od dezertera i na samom početku vidimo ga kako
bježi od vojne policije koja ga naganja, a situacija se za njega preokrene kada
pronađe vojni automobil koji je zaglavio u blato u kojem se nalaze uniforma i
papiri kapetana Wermachta. Willi odluči iskoristiti situaciju, odjene uniformu,
ubrzo oko sebe okupi svojevrsnu kažnjeničku bojnu i pretvori se u monstruoznog
mučitelja, koji kreće u progon i sadističko iživljavanje nad dezerterima, kao
što je zapravo i on sam.
Doista je na šokantan
i uznemirujuć način njemački filmaš Robert Schwentke prikazao tu
posljednju fazu II svjetskog rata, koja je do kraja razgolitila potpuni moralni
kolaps Trećeg Reicha, koji je uslijedio zajedno s neizbježnim vojnim porazom.
Schwentke je karijeru počeo u Njemačkoj da bi se nakon nekoliko godina prebacio
u Hollywood, gdje se bacio na snimanje blockbustera poput "RED",
"R.I.P.D." ili trilogiju "Različita", a morao se vratiti u
domovinu da bi snimio jedan velik i važan film. Što je najgore od svega, Schwentke
je na ideju za ovaj film došao prema stvarnim događaju i stvarnoj osobi, mladom
njemačkom vojniku koji je zaista i činio sva ta zvjerstva predstavljajući se
kao kapetan. Zbog svojih zlodjela Herold je 1948. godine i smaknut, a u tom
trenutku tek je napunio 21 godinu, što bi značilo da je sve ono što ćeti
vidjeti u ovom filmu činio i prije no što je postao punoljetan.
Naravno da je
Schwentke sve to prilično dramatizirao jer "Kapetan" djeluje dosta
nadrealno i groteskno, a način na koji su po Heroldovim zapovijedima ubijani
dezerteri i ostali zarobljenici stvarno je užasavajuć. Posve je jasno zašto se
Schwentke odlučio na čak i pomalo pretjerano prikazivanje tih situacija kako bi
na što vizualniji i groteskniji način dočarao užasno stanje koje je vladalo
Njemačkom početkom 1945. godine kad su svi shvatili da je poraz neizbježan i
kad je opijenost nacizmom i idejama o nadmoći nad ostatkom svijeta potpuno
izblijedjela. Tu opijenost i fanatizam s kraja 30-ih i početka 40-ih tada je
zamijenila je jedna druga vrsta kolektivnog ludila i fatalizma da je sve
izgubljeno. Iz ponosne i disciplinirane vojske s početka rata, Wermacht se na
kraju također pretvorio u skupinu potpuno izludjelih manijaka, koji su s
vremenom postajali svjesni da se bore za pogrešnu stvar i da im nema spasa. No,
to ludilo i taj fatalizam kao da su i u tim danima bili pomiješani u nerealnu
vjeru u Führera, koji će ipak pronaći neko rješenje i pokrenuti
protuofanzivu, koja će im ipak donijeti konačnu pobjedu.
Iako su bili
svjesni da se to ne može dogoditi pošto je vojska bila na koljenima, kao da su
pokušali zavaravati sami sebe i uvjeravati se da je to moguće. U ovom filmu je
na sjajan način prikazano i koliko je taj nacistički sistem bio pokvaren
do same srži i da je zapravo njegova glavna pokretačka snaga bila pljačka i
otimačina. Ne sjećam se filma u kojem je bolje prikazan taj potpuni kaos koji
je zavladao ne samo u njemačkoj vojsci, već i među običnim ljudima, a kapetan
je ovdje zapravo i simbol potpune dekadencije i degradacije ljudske
egzistencije i svi likovi ovdje kao da su potpuno dehumanizirani. Oni zapravo
više i nisu ljudi, već su svedeni na krvoločne zvijeri, što je Schwentke sjajno
i prikazao u jednoj sceni kad najkrovoločniji i najluđi član kapetanove bojne
po imenu Kipinski (Frederick Lau) nakon masakriranja jednog zarobljenika počne
zavijati poput vuka.
Nekako imam dojam da je mladi "kapetan" Herold (sjajna izvedba mladog njemačkog glumca Maxa Hubachera) zapravo i metafora samog Hitlera. Varalica i potpuno poludjeli čovjek koji vodi kompletnu zemlju u propast, a nitko mu se ne usuđuje suprotstaviti iako su svi svjesni da je potpuno izvan kontrole. Kao što je Hitler oko sebe okupio skupinu manijaka i siledžija koji su godinama sijali teror po cijelom svijetu, tako je i ovaj lažni kapetan oko sebe okupio šačicu luđaka spremnih bez pogovora činiti najužasnije zločine. Ovaj me film uistinu potpuno iznenadio (u pozitivnom smislu) i nisam očekivao da će ova crno - bijela ratna drama biti tako šokantna i uznemirujuća da bih je morao svrstati u skupinu najboljih filmova godine, a isto smatra i europska filmska akademija koja ga je uvrstila među 50 kandidata za europski film godine.
Primjedbe
Objavi komentar