FIRST MAN (2018,SAD) - 8/10



Spuštanje prvog čovjeka na Mjesec definitivno je jedan od najvažnijih događaja 20. stoljeća i izravni prijenos skakutanja Neila Armstronga i Buzza Aldrina po površini zemljinog satelita u nevjerici su u ljeto 1969. godine pratil stotine milijuna gledatelja diljem svijeta. Iako se posljednjih desetljeća snimilo mnoštvo filmova o istraživanjima svemira i o svemirskim podvizima (odmah mi na pamet padaju "The Right Stuff" Philipa Kauffmana iz 1983. godine o američkim pionirima svemirskog programa ili "Apollo 13" iz 1995. godine Rona Howarda o ekipi čiji izlet u svemir baš i nije završio najsretnije), pomalo je nevjerojatno da prvi čovjek koji je koračao po mjesecu Neil Armstrong do sada nije dobio dostojan biografski film. Da se i ta "nepravda" ispravi pobrinuo se najmlađi dobitnik Oscara za režiju u povijesti Damien Chazelle, koji je film "Prvi čovjek" snimio po scenariju oskarovca Josha Singera (Spotlight, napisao je čovjek i scenarij za Spielbergov "The Post", a sada se bacio na pisanje scenarija za biografski film o slavnom skladatelju Leonardu Bernsteinu). On je pak scenarij za ovaj film napisao po službenoj biografiji Neila Armstronga za koju je zaslužan akademik i profesor povijesti James Hansen.

U "First Man" pratimo Armstrongov život od 1961. godine pa do povratka s povijesnog leta u svemir 1969. godine, a Chazelle je u prvi plan stavio privatni život i unutrašnje borbe najpoznatijeg astronauta u povijesti, iako daleko od toga da nema ovdje nema dijelova o aeronautici i svemirskim putovanjima. Itekakvih! Nakon debitantskog "Whiplasha" (meni i dalje najbolji njegov film), Chazelle je s "La La Landom" potvrdio da je pravo čudo od djeteta i čovjek s nevjerojatnim talentom za režiju, ali i s nevjerojatnim znanjem o filmu i njegovoj povijesti. Tako i u "First Manu" imamo neke senzacionalne i do sada neviđene kadrove svemirskih putovanja, kojima je Chazelle potvrdio da spada u samu režisersku kremu današnjice te sam uvjeren da mu još jedna oskarovska nominacija ni ovaj puta neće izmaknuti. No, svaka čast tim spektakularnim epskim scenama, ali Chazelleu je u prvom planu ipak bilo istraživanje Armstronga kao osobe i njega je najviše zanimalo što ga je to tjeralo da probija granice i tako neustrašivo kroči tamo gdje ljudska noga još nije zagazila.

Nakon što mu je glavnu ulogu povjerio i u "La La Landu", Ryan Gosling nastavio je očito i više nego uspješnu suradnju sa Chazelleom i odglumio je Neila Armstronga, a još bolji dojam od njega na mene je ostavila sve zaposlenija britanska glumica Claire Foy u ulozi njegove supruge Janet. Jer svaka čast svemirskim avanturama, ovdje je ipak obiteljska dinamika Armstrongovih u prvom planu, a vidimo kako je sve samo ne običan posao koji je Neil imao utjecao na ovu obitelj. Već na samom startu filma saznajemo da je ova obitelj proživjela strašnu tragediju od koje se Armstrong nikada nije do kraja oporavio i nakon koje je postao čovjek koji se počeo potpuno zatvarati u sebe. S druge strane tu je i Janet, koja je bila zadužena ne samo za odgoj djece, već je imala iznimno stresan život u kojem je bilo sasvim normalno da je svako malo neki od astronaut poginuo i svaki dan kad bi joj muž odlazio na posao, ona nije znala hoće li se s njega vratiti živ. I Armstrongu i svim njegovim kolegama doista se mora odati počast za nešto što ne znam bih li nazvao ludost ili hrabrost jer u ovom je filmu sjajno prikazano kako su izgledale te svemirske letjelice iz 60-ih godina i kako je sve to bilo užasno nesigurno. Ti dijelovi u kojima se prikazuju letovi djeluju toliko klaustrofobično i mučno da čovjek gotovo pa ima dojam da se sam nalazi u jednoj od tih klimavih i drndavih limenih kutija koje izgledaju da će se svakog trena razletiti u milijun komadića i raspršiti. Baš zbog toga, između ostalog jasno, "First Man" je jedan od onih filmova koji se isplate pogledati u kinu jer bi se na nekom drugom mediju zasigurno dijelom i izgubio taj dojam.

Veliki plus ovom filmu je što su ga Singer i Chazelle stavili u odličan vremenski kontekst, koji je ne prenapadno, ali ipak izvrsno prikazan. Tako vrlo brzo shvaćamo ne samo koliko je za Amerikance bila važna ta svemirska utrka u kojoj su ih Sovjeti sve do potkraj 60-ih godine debelo šišali, već i cjelokupno društveno okruženje. Vidimo da je bilo to jedno silno nestabilno i nemirno vrijeme početka vijetnamskog rata, društvenih promjena, borbi za ljudska prava u kojima su mnogi zamjerali američkoj vladi što se toliki novac baca na svemirski program, a toliki broj ljudi živi u bijedi i silne milijarde koje su se upucale u NASA-u mogle su se iskoristiti na drugi način. 

Primjedbe