Američki
reper i aktivist Boots Riley donosi nam prilično apsurdističku crnu komediju
ili bolje rečeno satiru, koja pomalo izgleda da je ispala iz svijeta
fantastične serije «Atlante», što i ne čudi jer je glavnu ulogu ovdje i
odglumio jedan od junaka te serije Lakeith Stanfield. Da situacija bude bolja,
ulogu Cassiusa Greena originalno je trebao i odglumiti kreator «Atlante» Donald
Glover, no kako se termin snimanja ovog filma poklopio s terminom snimanja Han
Sola, morao je Glover odustati pa je Rileyju preporučio svog kolegu Stanfielda,
a on se sasvim dobro snašao u ulozi mladića iz Oaklanda koji počinje raditi u
telemarketing kompaniji i to na proviziju. Cassius sa svojom djevojkom,
konceptualnom umjetnicom po imenu Detroit (Tessa Thompson) živi u ujakovoj
garaži, bez prebijene pare je, a ubrzo nakon što se zaposli u telemarketingu od
starijeg kolege Langstona (Danny Glover koji u jednoj sceni čak i ponovi
legendarnu rečenicu «I'm to old for this shit» iz Smrtonosnog oružja) dobije
savjet da prilikom razgovora s klijentima počne koristiti svoj «bijeli glas»
kako bi bio više dopadljiv.
Vrlo brzo
nakon što ga počne koristiti i počne zvučati kao kastrirani bijelac počne se
probijati na poslu i nakon nekog vremena unaprijeđen je na poziciju «Power
Callera». Sada Cassius ima zadatak prodavati puno unosnije poslove kao što je
robovski rad za najpoznatiju kompaniju «WorryFree», koja je revolucionarizirala
tržište rada novim izumom ili bolje rečeno restauracijom ropstva, nudeći
zaposlenicima mogućnost doživotnog ugovora u zamjenu za smještaj i hranu. No,
kako napreduje na društvenoj ljestvici i iz garaže ubrzo seli u luksuzni stan,
u Cassiusu proradi savjest jer shvaća da je ušao u središte urote koju je osmislio
ljigavi vlasnik «WorryFreea» Steve Lift (Armie Hammer), a njegov je plan
ljudski rad zamijeniti novim korakom izrabljivanja za koji je već smislio
bolesni plan i Cassius bi mu u tome mogao biti od velike pomoći.
Siguran sam
da će ova satira biti jedan od onih filmova kojima će nekima biti izvrstan, dok
se mnogima zasigurno i neće svidjeti, baš zbog neobičnog, bizarnog, apsurdnog i
provokativnog stila humora. Riley, kojem je «Sorry to Bother You» bio i
debitantsko redateljsko i scenarističko ostvarenje s kojim je debitirao na
Sundance film festivalu, ovm filmom zapravo satirizira cijelokupni zapadnjački
životni stil, a ne samo kapitalizam. Fino se Riley zajebava s današnjim
društvom koje se bavi trivijalnostima i guta reality showove, a ono važno lakoćom prolazi mimo njih pa je i ovdje
najgledanija televizijska emisija nekakav idiotski show u koji se ljudi
dobrovoljno prijavljuju da bi ih netko mlatio i to gleda 150 milijuna ljudi. Osim
konzumerizma i iskorištavanja radne snage i situacija u kojima će se mnogi
prepoznati kao što je scena u kojoj Cassiusova nadređena priča one klasične
bljutave priče o firmama kao velikim obiteljima u kojima trebaju svi biti kao
jedan i da se treba koliko god treba žrtvovati za dobrobit firme, a da nije u
redu pitati za novac i plaću i govora ja ti nisam šef, nego prijatelj i slične rigotine,
Riley je kroz ovaj film napravio i pomalno radikalnu analizu kapitalizma, ali
se posredno sprda i na račun onih salonskih socijalista koji samo sjede i iz
topline svojih domova jamraju, a ne poduzimaju ništa.
Sam je autor
film opisao kao apsurdističku crnu komediju s aspektima magičnog realizma i
znanstvene fantastike, koja je inspirirana svijetom telemarketinga u kojem je i
Riley neko vrijeme radio. Tako da ideja da crnci koji preko telefona pokušavaju
uvaljati razne gluparije pa pričaju "bjelačkim glasovima" nije izmišljotina, već je i njemu nadređeni tip rekao
kako bi mu bilo pametno da pokuša što više zvučati kao bijelac jer će mu
klijenti više vjerovati. Iako je scenarij za film Riley završio još 2012.
godine, moralo je proći još dosta vremena do početka snimanja filma, a prvo je
sa svojim bendom snimio konceptualni album istog imena, da bi konačno uspio
pronaći producente koji će pogurati njegov film. Bez obzira što je čovjek
filmski debitant, to se zapravo i ne osjeti, a očito je kako je riječ o autoru
ne samo prepunom ideja, već i prilično filmski načitanom te se mogu prepoznati
i poneki citati na neke puno poznatije filmove. Film je definitivno snimljen sa
stilom i djeluje prilično osvježavajuće i svježe u odnosu na većinu američke
filmske produkcije, što mu je i jedan od glavnih aduta. Uz to, «Sorry to Bother
You» je i nevjerojatno duhovit film i film koji na zabavan način otvara mnoga
važna pitanja i za koji bi se bez problema moglo reći da je pravi film u pravo
vrijeme.
Primjedbe
Objavi komentar