ZABRISKIE POINT (1970,SAD) - 7,5/10



Za razliku od svojih suvremenika i najpoznatijih talijanskih filmaša koji se proslavili u razdoblju nakon II svjetskog rata poput Federica Fellinija, Roberta Rossellinija, Vittoria De Sice ili Luchina Viscontija kojima je Italija bila sasvim dovoljna za njihovo stvaralaštvo, Michelangelo Antonioni spada u onu skupinu filmaša koji su se okušali i preko granice te su snimali i filmove na engleskom jeziku i u Velikoj Britaniji i Americi. Već sa svojim talijanskim filmovima početkom 60-ih godina Antonioni se istaknuo kao jedan od autora koji je redefinirao narativni koncept filma i pobunio se protiv tradicionalne naracije i realizma, a usredotočio se na vizualnost i izgled umjesto na likove ili priču. Klasični primjer Antonionijevog modernizma je i "Zabriskie Point", jedini film koji je ovaj Talijan snimio u Americi i film koji se po dolasku u kina pokazao kao totalni komercijalni promašaj da bi s vremenom dostigao kultni status i danas ga se smatra jednim od simbolima američke kontrakulture s kraja 60-ih i početka 70-ih godina.

Na ideju za snimanje ovog filma Antonioni je došao još 1966. godine kad je u SAD-u imao promociju filma "Blowup" s kojim je preko noći postao velika zvijezda u cijelom svijetu. Ondje je sasvim slučajno naletio na članak u novinama o mladiću koji je ukrao avion i njim se zaputio u pustinje Arizone, no nikako nije uspio sklepati scenarij koji bi bio zadovoljavajući. Zbog toga je u pomoć pozvao tada mladog pisca i dramatičara Sama Sheparda te su zajedno nastavili raditi na scenariju. U pomoć im je priskočilo još nekoliko talijanskih autora te su nakon nekog vremena uspjeli zaključiti scenarij ovog filma te ga počeli snimati u ljeto 1968. u Los Angelesu. Kako je bilo to razdoblje velikih studentskih nemira, ali i početak hipi pokreta, kao i prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, priča je prilagođena vremenu te počinje na sveučilištu u Los Angelesu, gdje studenti na samom početku filma dogovaraju kako bi trebalo izgledati njihovo djelovanje.

Među tim studentima je i Mark, samotnjak i buntovnik, kojeg je odglumio potpuni anonimac po imenu Mark Frechette, tip koji je i sam bio član nekakve komune te je nekoliko godina nakon snimanja filma završio u zatvoru zbog pokušaja pljačke banke, a 1975. u zatvoru je i umro. Mark ubrzo napušta studentski plenum, a nakon što se uključi u okršaj između studenata i policije, on ustrijeli jednog policajca. Potom ukrade mali avion i zaputi se u Dolinu smrti, gdje na najnižoj točci SAD-a, odnosno Zabriskie Pointu, upozna djevojku Dariu i oni započnu tamo romantičnu vezu, nakon čega se ovaj film pretvara u pravu pješčanu orgiju da bi završio s jednom nevjerojatnom eksplozijom.

"Zabriskie Point" klasični je primjer filmskog modernizma i avangarde prepun simbolike i mistike, koji je Antonionija predstavio kao jednog od najvizualnijih filmaša svog vremena. Iako je i američki film u tom razdoblju već proživljavao svojevrsnu revoluciju, "Zabriskie Point" pokazao se tada premodernim i za kritiku i za publiku, a na uloženih čak 7 milijuna dolara, što je za tadašnje uvjete bio ogroman budžet, na kino-blagajnama nije uspio zaraditi ni milijun dolara. Posebna priča ovog filma je i glazba jer je za snimanje soundtracka angažirao Pink Floyd, a u sukob s ionako dovoljno svadljivim flojdovcima Antonioni je ušao kad je odbio uvrstiti pjesmu "The Violent Sequence" koju je napisao Richard Wright. Umjesto nje ubacio je drugu pjesmu Floyda, a ovi najpoznatiji reciklatori svojih djela odbačenu pjesmu potom su malo doradili i iz nje je nastala nova pjesmu koju danas znamo pod imenom "Us and Them" objavljenu na legendarnom albumu "Dark Side of the Moon". 

Primjedbe