Rosa (Maria Ribeiro) je 38-godišnjakinja koja proživljava pravu krizu
identiteta, a ta će se kriza dodatno pogoršati kad njezinoj majci za ručkom
izleti da joj čovjek za kojeg je cijelog života mislila da je otac, zapravo i
nije otac. Pravi otac joj je neki tip s kojim je prije gotovo četiri desetljeća
imala aferu na kogresu sociologa u Havani, a ovo iznenađenje tek je prvo u nizu šokova za glavnu junakinju ovog brazilskog filma. I bez ovih šokantnih saznanja Rosa je u potpunom kaosu, uvjerena
je da njezin muž antropolog vara s mlađahnom asistenticom dok proučavaju
amazonska plemena i spašavaju prašume i počne razmišljati da joj je život
završio u slijepoj ulici. Zbog braka i djece odrekla se karijere spisateljice i
dramatičarke o kojoj je sanjala i u sebi sve više vidi Noru, glavnu junakinju
Ibsenove "Lutkine kuće", drame koja ju je oduvijek fascinirala.
Ulazi ovim filmom brazilska filmašica Lais Bodanzky (do sada najpoznatija
po šokantnoj drami "Brainstorm" s tada mladim Rodrigom Santorom)
pomalo na teren Woodyja Allena jer imamo ovdje složene situacije u proširenoj i
prilično disfunkcionalnoj obitelji intelektualaca brazilske srednje klase. Tako
je čovjek za kojeg je Rosa cijelog života mislila da je otac već ostarjeli
umjetnik koji stalno upada iz veze u vezu i stalno živi na račun svojih
supruga, a njena majka je pomalo cinična i jezičava žena koja se, iako to ne
želi priznati, nikada nije oporavila od toga što ju je muž napustio. Rosa je
pak nesretna jer je uvjerena da je majka uvijek favorizirala njenog brata, a
sad kad je saznala istinu o svom začeću, sad je uvjerena da zna i zašto.
"Just Like Our Parents", kako glasi engleski naziv ovog filma
kompleksna je obiteljska drama s odličnom Ribeiro u glavnoj ulozi, a premijeru
je ovaj film imao u Panorama sekciji festivala u Berlinu. U izboru za brazilski film
godine "Como Nossos Pais" dogurao je do čak deset nominacija, no
uspio je potvrditi tek dvije, ali prilično važne. Uz Ribeiro koja je dobila
nagradu za najbolju brazilsku glumicu godine i Bodanzky je dobila nagradu za
najbolju režiserku. Pokazao se ovaj film kao moderna, čak i pomalo feministička
drama snimljena iz ženske perspektive kojom se problematiziraju uloge koje si
sami namećemo u današnjem društvu ili nam ih netko nameće. Tako je i Rosa,
naizgled vjerna i odana žena, ponizna i poslušna kćer te mlađa sestra uspješnog
brata odlučila da više ne želi plesati onako kako joj drugi nameću, jer kako
njezin stari u jednom trenutku kaže, život je jedan veliki karneval. Pa je red
i da ona malo zapleše u njemu, a gdje će je to odvesti, saznat ćete ukoliko
pogledate ovaj kvalitetan i pametan film.
Primjedbe
Objavi komentar