"Domino" je očiti primjer kako i
veliki i inače izvrsni režiseri ponekad mogu snimiti doista grozan i negledljiv film.
Brian De Palma sigurno spada u krug velikih filmaša, čovjek koji je snimio
filmove kao što su "Carrie", "Scarface", "Nedodirljive",
"Nemoguću misiju" ili "Karlitov način", ali i čovjek
koji već godinama nije snimio dobar film. Sve što je De Palma snimio u 21.
stoljeću (Femme Fatale, Crna Dalija, Redacted, Passion) ne može se smjestiti u
istu rečenicu s onim što je snimao tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih, no sa
"Dominom" je 78-godišnji De Palma dotaknuo novu dubinu dna, pravu filmsku Marijansku brazdu. Nisam siguran da sam
gledao baš sve filmove koje je De Palma snimio tijekom karijere, no od onog što
sam vidio, "Domino" je daleko, daleko najslabiji film. Pomalo je
teško za povjerovati da je moguće da redatelj takvog kalibra, makar već u
poznim godinama, može snimiti ovakav film u kojem apsolutno ništa ne
funkcionira kako treba.
Ujedno je ovaj film najbolji dokaz da su
glumci dobri onoliko koliko je dobar redatelj, a ako je suditi po
"Dominu", De Palma VIŠE nije dobar redatelj. Za glumce kao što su
Nicolaj Coster - Waldau (Jamie Lannister iz Igre prijestolja), Nizozemku Carice
van Houten (Crna knjiga, čarobnica Melisandre iz Igre prijestolja), Sören
Malling, pogotovo za Guya Pearcea bilo bi i više nego pogrešno reći da su loši.
No, svi oni u ovom filmu izgledaju kao nekakvi diletanti. Najveći problem ovog
filma prvenstveno je u scenariju, kojeg je napisao norveški pisac i scenarist
Petter Skavlan (Kon Tiki, 12. čovjek) i koji je potpuno neživotan i
neuvjerljiv. Likovi ne da su potpuno šuplji, nego djeluju potpuno neprirodno, a
dijalozi su stvarno loši. Loša je i muzika Pina Donaggija, čestog De Palminog
suradnika (Body Double, Dressed to Kill, Blow Out, Passion), kojeg je izvukao
iz mirovine i potpuno pogriješio jer score je podjednako iritantan kao i sam
film. U početku glazba zvuči kao da je netko pogrešno na "Domino"
nasnimio zvuk iz nekog Hitchcockovog filma iz 40-ih, a poslije postaje još
gora, paralelno kako i se film raspada i imao sam na trenutke dojam kao da gledam dva filma koja su pogrešno namontirani jedan na drugi.
Iako je bio svjestan da pred sobom nema
bogznakakav scenarij, De Palma je uspio upropastiti i sve ono što možda u
scenariju nije bilo uprskano. Odlučio se on na korištenje eksplicitnog nasilja
i ima tu nekoliko užasnih scena, kojima je vjerojatno planirao šokirati
publiku, no ti trenuci nisu djelovali nimalo šokantno, već samo gadljivo i bili
su potpuno besmisleni i nepotrebni. I sam ton i stil filma je potpuno
neujednačen jer "Domino" počinje kao neki bizarni neo-noir da bi se
poslije pretvorio u jeftinu akcijsku besmislicu bez ikakve glave i repa. Stvarno
je u većini trenutaka teško za povjerovati da je De Palma doista režirao ovaj
film u kojem je nabacano sve i svašta, od terorista ISIS-a iz Libije, agenata
CIA-e pa do osvetničkih ubojica.
Pomalo je i zbunjujuće zašto je radnja
smještena u Kopenhagen u 2020. godinu, kad upoznajemo policijske istražitelje Christana
(Coster - Waldau) i Larsa (Malling), možda zato jer se scenarij godinama vucarao po ladicama i nitko ga nije ozbiljno shvaćao. Nakon što jedne rutinske naizgled rutinske
intervencije bradati crnac za kojeg se pretpostavlja da je član ISIS-a zakolje
Larsa, Christian će krenuti u osvetničku misiju. U njoj će mu se pridružiti
policajka Alex (Van Houten), koja je godinama bila u tajnoj vezi s Larsom, no
CIA će u međuvremenu koljača angažirati kao svog agenta sa zadatkom da ubije
šeika koji planira niz terorističkih napada po Europi. Snimljen je ovaj film u
koprodukciji više europskih zemalja s brojnim poznatim europskim glumcima na
engleskom jeziku, no ovaj je triler ispod svake razine i potpuno nedostojan
redatelja kao što je De Palma.
Primjedbe
Objavi komentar