"Bunker"
je jedan od najbizarnijih i najneobičnijh filmova koji su se mogli pogledati
posljednjih godina, a ovu grotesku žanrovski bi se moglo smjestiti negdje
između drame, fantazije, horora i crne komedije. Ova uvrnuta i potpuno
apsurdna priča o djetinjstvu, odrastanju i obrazovanju zbiva se isključivo
u jednom interijeru, bizarnom domu obitelji kojoj će se doseliti Student (Pit
Bukowski). Tko je zapravo student, kako će on, pobogu, od svih mjesta na
svijetu završiti u bunkeru u kojem živi uvrnuta obitelj u odnosu na koju
obitelj Adams djeluje pristojno i fino, zapravo nije ni važno. Tražeći mirno
mjesto kako bi se mogao usredotočiti na svoj istraživački rad, Student će se
privremeno naseliti u sobi bunkera, koji nastanjuju mama, tata i maleni
Klaus. Ovo "maleni" kod Klausa treba shvatiti doslovno jer navodno
osmogdišnjeg dječaka glumi odrastao čovjek (tek 161 cm visoki njemački glumac
Daniel Fripan), koji ne izgleda ništa mlađe od svojih roditelja.
Zašto
ova groteskna obitelj uopće živi u izoliranom bunkeru usred šume, također nije
poznato, no čim se naseli ovoj obitelji, Student shvaća da ondje ništa nije
normalno. Klausa njegov otac obrazuje kod kuće, a roditelji sanjaju da će ovaj
dječak jednog dana postati ni manje, ni više nego predsjednik Amerike.
Cjelokupna Klausova nastava podrazumijeva bubanje napamet glavnih gradova, a ni
to mu baš ne ide od ruke jer "dječak" koji još sisa, lupeta kako
mu šta padne napamet. Kako bi platio stanarinu, roditelji odlučuju da bi
Student mogao postati tutor njihovom sinu, a situacija će početi postajati sve
luđa i uvrnutija. Ispostavit će se tako da u maminoj nozi živi demon koji upravlja
životima svih ukućana, između ostalog, a za svoj scenarističko - redateljski
debi, njemački filmaš očito grčkih korijena Nikias Chyrssos dobio je i brojne
nagrade.
Debitirao
je "Der Bunker" na festivalu u Berlinu, a vjerujem da bi ovaj film
mogao biti zanimljiv onima koji vole potpuno nadrealne, avangardne priče uz
koje moraš ozbiljno razmišljati što je pjesnik htio reći i što je htio postići.
Ističe se "Der Bunker" uvrnutim, crnim humorom, misterioznošću, a
ujedno ga se može promatrati i kao prilično iščašenu parabolu za društvo i
obrazovni sustav, koji u nekim dijelovima svijeta očito, dopušta ljudima da
svoju djecu obrazuju kod kuće. Kad nema pristupa svojim vršnjacima i kad je
izolirano od ostatka svijeta, tada će to dijete jako teško postići nešto u životu, ma
koliko roditelji bili ambiciozni i sposobni, jednostavno iz razloga jer neće
uspjeti razviti socijalne vještine. Naravno da je u slučaju Klausa ta situacija
posve karikirana, i njegovim izgledom, ponašanjem i apsolutnim neznanjem, a
ispostavit će se da je on najmanje nenormalan član ove obitelji. "Der
Bunker" je jedan od onih mračnih, totalno bolesnih i bizarnih užitaka.
Primjedbe
Objavi komentar