ORFEU NEGRO (1959,BRA) - 8/10



Vjerujem da je grčki mit o Orfeju i Euridici dobro poznat mnogima, a francuski filmaš Marcel Camus ovu poznatu priču odlučio je smjestiti u favele Rio de Janeira uoči i za vrijeme čuvenog karnevala. Camus je bio prilično zanimljiv čovjek, koji je nakon asistiranja mnogim poznatim režiserima kao što su Luis Bunuel i Jacques Becker, filmsku karijeru dobrim dijelom izgradio u Brazilu. Uz "Crnog Orfeja" ondje je Camus snimio još nekoliko filmova, no ova nadrealistična, avangardna romantična tragedija ipak je djelo koje ga je najviše proslavilo i po kojem je ponajprije ostao upamćen. Za "Crnog Orfeja" nagrađen je Zlatnom palmom u Cannesu te je Francuskoj donio još jednog Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja iako je film snimljen u brazilskoj koprodukciji na portugalskom jeziku i na lokacijama u Brazilu.

Zanimljivo je kako je Camus za glumce u filmu angažirao ljude bez prijašnjeg glumačkog iskustva pa je tako Orfeja utjelovio čovjek po imenu Breno Mello. On je bio nogometaš kojeg je Camus zamijetio na ulici sasvim slučajno i pitao ga bi li glumio u filmu, dok je ulogu Smrti odglumio još jedan tada poznati sportaš, dvostruki olimpijski pobjednik u troskoku Ademar De Silva. Iako je do danas "Crni Orfej" vjerojatno najpoznatiji brazilski film, u zemlji u kojoj je snimljen ne samo da nije doživio zasluženi status, već su mnogi bili ljuti jer su Brazil i Rio prikazani kao zemlja i grad u kojem se ne radi ništa drugo osim pjevanja i plesanja. Ostao je ovaj film upamćen i po izvanrednom i uspješnom soundtracku te su mnoge pjesme i danas klasici bossa nove i sličnih u Brazilu popularnih glazbenih žanrova.

Primjedbe