Baš kao što stih legendarne pjesme Zabranjenog
pušenja kaže "Zemlja je bila srušena, valjalo se dizati iz pepela",
još gora situacija je bila u Njemačkoj nakon II svjetskog rata. Na svoju
žalost, nisu Švabe imali udarnika kao što je Avdija koji je radio kao deset
armija, već su sve te gradove sravnjene sa zemljom malo po malo ponovno dizali
i gradili, a jedan od tih gradova za čiju obnovu je trebalo puno srca, ruku i
lopata bio je Hamburg. Kako stoji u prologu ove poslijeratne romantnične drame,
čiji je producent bio i Ridley Scott, samo u jednom vikendu na najveći njemački
lučki grad palo je onoliko bombi i granata koliko na Veliku Britaniju tijekom
cijelog II svjetskog rata. Lako je za pretpostaviti da je bila to prilična
količina eksploziva i da su se oni stanovnici čije su kuće ili zgrade ostale
netaknute, vjerojatno osjećali onako kako se danas osjećaju dobitnici na lotu.
Kao što je poznato, nakon završetka rata
Njemačka je bila podijeljena na okupacijske zone, a Hamburg je očito potpao pod
upravu Britanaca. Oni su u tom razdoblju pokušavali ustrojiti normalan život
ondje, a samo nekoliko mjeseci nakon završetka rata u Hamburg stiže i gospođa
Rachael Morgan (Keira Knightley očito i dalje ne može bez ovakvih kostimiranih
povijesnih drama), supruga pukovnika britanske vojske Lewisa Morgana (Jason
Clarke). On je jedan od zapovjednika britanskih postrojbi u Njemačkoj i on
nadgleda ne samo obnovu grada, već i cjelokupno sigurnosno stanje, pošto
izvjesni pokret otpora nacista koji se nisu pomirili s porazom i dalje postoji.
I ima čovjek posla preko glave jer u više navrata vidimo kako i mjesecima nakon
završetka rata ljudi i dalje ispod ruševina izvlače mrtve, a grad djeluje
postapokaliptično. Ljudi su na pragu umiranja od gladi (ukoliko ne kuhaju
tapete da bi se domogli bjelančevina, što smo imali prilike vidjeti da se
radilo u poslijeratnoj Njemačkoj u čudesnom Herzogovom dokumentarcu
"Little Dieter needs to Fly"), očajni su i pokušavaju iz pepela
izgraditi živote, a jedan od sretnijih je lokalni arhitekt Stefan Lubert
(najstariji sin švedskog glumca Stellana Skarsgarda, Alexander).
Ovo "sretnijih" treba shvatiti
uvjetno jer je on jedan od rijetkih koji su ostali s krovom nad glavom, a u
vilu u kojoj on živi s kćeri i kućnom pomoćnicom, doselio se britanski
pukovnik. Tijekom bombardiranja poginula je Lubertova supruga, žena iz bogate
hamburške industrijske obitelji, čiji su roditelji imali brodogradilište, tako
da su Luberti živjeli u jednoj od najraskošnijih kuća. Tijekom ratnih zbivanja,
razdvojenost je utjecala na zahlađivanje odnosa između Rachael i Lewisa, no još
više ih je razdvojila tragedija pošto je tijekom bombardiranja Londona poginuo
njihov sin Michael. Kad i Rachael doseli u kuću Lubertovih, neće trebati dugo
da između nje i markantnog arhitekta počnu frcati iskre i da se između njih
razvije romansa. Tim više jer pukovnik je često odustan, Rachael je usamljena,
a s Lubertom je povezuje tragedija i trauma koju je proživjela. No, naravno da
situacija ne može biti baš tako jednostavna jer britanski obavještajci
pretpostavljaju ne samo da je Lubert bio pobornik nacizma, već da je aktivni
sudionik u uroti onih malobrojnih preživjelih pobornika nacizma.
Snimljen je ovaj film prema istoimenom romanu
velškog pisca Rhidiana Brooka iz 2013. godine, a "The Aftermath" je
režirao James Kent. Proveo je ovaj redatelj veliku većinu karijere na
televiziji, gdje je godinama snimao serije i dokumentarce da bi se tek poslije
pedesetog rođendana bacio na snimanje cjelovečernjih filmova. Prvo je prije
nekoliko godina snimio "Testament of Youth", film smješten u
razdoblje Prvog svjetskog rata, a sada se odlučio pozabaviti i Drugim svjetskim
ratom, odnosno poraćem. I očito je kako čovjek dolazi s televizije jer sve je
to pomalo ziheraški i školski odrađeno, bez ikakvog rizika i mudrovanja, u
tipičnom stilu sličnih britanskih period drama. No, bez obzira na pomalo
suhoparnu režiju i priču kakvu smo u suštinu već više puta mogli vidjeti,
pokazala se ova postratna romansa i više nego solidnom i iznimno zanimljivom.
Primjedbe
Objavi komentar