I dok bi američki predsjednik Donald Trump sve
te Meksikance i ostale latinose koji su nastanili njegovu inače iznimno
nacionalno homogenu zemlju koja je svoje starosjedioce pobacala u rezervate,
valjda izbrisao kao s gumicom da može, tamošnja filmska industrija ne ustručava
se snimati filmove ciljane za uzimanje dolara od iste te latino publike. Ovaj horor
tako ne samo da je snimljen prema meksičkoj legendi, već je i kino - otvaranje
u Americi imao uoči najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa, nadajući se da će u
kino-sale privući što više latino publike koja si je u tom periodu dobrim
dijelom uzela koji dan odmora od uređivanja vrtova, šišanja živica, čišćenja
bazena i sličnog. Naravno da su se kreatori ovog generičkog i šablonskog horora
koji bi se mogao nazvati i Egzorcistom za sirotinju, nadali da će u kina
pohrliti i ostala populacija. Čak je i 40 milijuna dolara potrošeno na
promidžbu "Kletve tugujuće žene", a investicija se isplatila pošto je
ovaj film u kinima zgrnuo nešto više od 120 milijuna dolara.
Naravno, ne znači to automatski da je riječ o
dobrom i kvalitetnom ostvarenju. Štoviše, ovo je jedan od onih tipičnih
modernih supernatural horora iz štancaone Jamesa Wana (kreator Saw, Insidious i
Conjuring franšiza te producent svih kasnijih nastavaka i kasnijih varijacija
na temu). Nema tu apsolutno ništa novog i svježeg u odnosu na prijašnje slične
filmove s duhovima i sličnim zlogukim bićima, koje smo imali priliku gledati u
posljednjih desetak godina, a dugometražni redateljski debitant Michael Chaves
potrudio se da sve to dodatno djeluje generički, štancerski i potpuno u skladu
s niskim očekivanjima. Činjenica je kako posljendih godina horor žanr
proživljava pravu renesansu i kako su upravo horori filmovi koji na box-officeu
najbolje prolaze nakon nenadmašnih superjunaka, no pitanje je koliko će taj
trend potrajati ukoliko nastave snimati ovakve filmove u kojima konstantno
gledamo jednu te istu priču.
Da je "The Curse of La Llorona"
doista pravi Egzorcist za sirotinju i film na koji se najviše ovdje neuspješno
pokušalo referirati, možda najbolje svjedoči i činjenica da je radnja smještena
u 1973. godinu, istu godinu kad je ponajbolji horor svih vremena ugledao
svjetlo dana. Prije toga imamo i kratki prolog koji nas vodi tristo godina
unatrag u Meksiko, kada saznajemo obrise priče o prokletstvu tugujeće žene. Ta
tugujuća žena nekoć je bila prava seoska ljepotica, koja se zaljubila, a potom
i udala za šarmantnog ranchera kojem je ubrzo i izrodila dvoje djece. No, kako
to obično biva, ranchero se očito negdje popiknuo i pao točno u neku mlađu
seosku ljepoticu i tako, bit će, preko nekoliko puta. Kad je njegova gospođa
saznala za njegovo ponašanje, u napadu bijesa ona je u obližnjem potoku
podavila njihovo dvoje djece i sada se prema legendi ista ta tugujuća žena u
vidu duha vraća kako bi progonila tuđu djecu i druge obitelji. Ukazat će se ona
i Los Angelesu 70-ih godina te će se posebno namjeriti na obitelj socijalne
radnice Anne (Linda Cardelini), a kad duh u vjenčanici nekog od djece dohvati i
obilježi, taj je u pravilu najebao. To će se dogoditi i članovima obitelji
friške udovice Anne, no jasno da ona neće samo tako dopustiti da joj to
stvorenje otme djecu, a u pomoć će joj priskočiti i izopćeni latino svećenik,
koji se specijalizirao za obračunavanje s meksičkim demonima.
Primjedbe
Objavi komentar