Još jednom se pokazalo da se u pravilu
najbolji filmovi mogu pogledati na festivalu u Cannesu, a ondje je u
natjecateljskom programu 2018. godine prikazana i ova egipatska pustolovna
humorna drama koju bismo mogli prevesti kao "Sudnji dan". S obzirom
da je konkurencija u Cannesu bila iznimna, ne čudi da debitantski dugometražni
film egipatskog filmaša Abu Bakr Shawkyja nije uzeo neku od glavnih nagrada,
no dobio je nagradu koja nosi ime po francuskom novinaru i filmskom povjesničaru
Francoisu Chalaisu i koja se dodjeljuje filmovima posvećenim važnim životnim
temama i aktualnoj problematici, a osvajali su je i filmovi kao "The
Hidden Life" Terrencea Mallicka, "Muchenik" Kirila Srebrenikova,
"Saulov sin", "Timbuktu" ili "The Motorcycle
Diaries". Bio je Yomeddine i egipatski kandidat za Oscara u konkurenciji
najboljeg filma izvan engleskog govornog područja, no nije uspio doći do
nominacije, a gotovo na svim festivalima na kojima je prikazan, osvajao je
nagrade publike.
I doista, "Yommedine" je jedan od
onih filmova za koji bi se moglo reći da je pravi crowdpleaser, film koji možda
i podilazi publici, na koncu je i sladunjav, sentimentalan, dosta
simplificiran, no priča ovog filma je čudesna i prilično šokantna. S prvim
velikim šokom susrećemo se na samom početku filma, kad već u uvodnoj sceni
upoznajemo glavnog junaka, Beshayja. Ovom 40-godišnjaku lice je posve
izobličeno i prepuno ožiljaka i brazda tako da on djeluje gotovo nečovječno,
kao da nije s ovog planeta. Uz to, i njegove obje ruke su deformirane. Zglobovi
su mu zgrčeni i svi prsti deformirani i doista je potrebno neko vrijeme
priviknuti se na prisutnost ovog čovjeka, koji izgledom čak pomalo podsjeća na
čovjeka - slona odnosno Josepha Merricka iz poznatog filma Davida Lyncha.
Uskoro saznajemo zašto Beshay tako izgleda - njega je još kao desetogodišnjeg
dječaka u koloniji za gubavce ostavio otac kad je on obolio od ove bolesti za
koju sam, iskreno, mislio da je iskorijenjena.
Nažalost, guba ili lepra još uvijek je prisutna
u manje razvijenim i siromašnim dijelovima svijeta kao što su Afrika, Azija i
Južna Amerika, gdje i dalje postoje kolonije za gubavce, odnosno mjesto gdje se
smještaju ljudi oboljelih od te bolesti koja izaziva deformacije. O jednoj
koloniji gubavaca kraj Kaira Shawky je prije nekoliko godina snimio i kratki
dokumentarni film, a ta ga je tema očito toliko zaintrigirala da je ubrzo sam i
napisao scenarij za "Yommedine". Ondje je upoznao i čovjeka po imenu
Rady Gamal, koji je utjelovio lik Beshayja tako da se ne trebate pitati kako su
uspjeli napraviti takvu sjajnu masku za tog lika jer maski tu nema. Gamal
doista tako i izgleda i čovjek je to koji se uspio izliječiti od gube, no ova
strašna bolest ostavila je užasavajuće posljedice na njegovom licu i tijelu te
mu je ovo bila prva i do sada jedina uloga u filmu.
Beshayja u filmu upoznajemo kako na smetlištu
koje se nalazi uz koloniju skuplja otpad koji bi kasnije mogao preprodati, a
njegov će se život dodatno promijeniti kad mu umre supruga. O njegovoj ženi
Ireny ne znamo puno, za pretpostaviti je da je i sama bolovala od gube čim je
ondje završila, a uz to je bila i mentalno bolesna. Nakon što ostane sam, ovaj
egipatski kršćanin odnosno kopt, odlučit će krenuti u potragu za svojom
obitelji pošto će saznati kako se naziva mjesto na drugom kraju Egipta u kojem
je živjela njegova obitelj. U društvu svog starog magarca i siročića iz
obližnjeg sirotišta, desetogodišnjeg dječaka Obame, zaputit će se on u avanturu
života tijekom koje će se po prvi puta susresti s vanjskim svijetom. I dok je
on o vanjskom svijetu oduvijek maštao i sanjao kao o nečemu prekrasnom i
slobodnom, vrlo brzo će shvatiti da taj vanjski, stvarni svijet može biti
iznimno okrutan i da u njemu baš i nema mjesta za izopćenike poput njega.
Zbog doista grotesknog izgleda koji će sve
asocirati na gubu, velika većina onih koje će putem susretati ponašat će se
prema njemu užasno, baš kao što bi se i u stvarnosti većina odnosila prema
nekome tko ima gubu, makar ona bila izliječena i taj čovjek više nije zarazan.
Isto tako, Beshay će pomoć i utočište dobiti od onih za koje bi se to najmanje
očekivalo, a pokazat će se ovaj film kao iznimno emotivno i dirljivo putovanje
modernim Egiptom. Jednako koliko je taj svijet nepoznat i posve šokantan za
Beshayja, pretpostavljam da će takav biti i za gledatelje jer ovo je svijet
potpuno različit od našeg i svijet kakav baš i nismo imali prilike vidjeti.
Iako neki detalji odaju da je priča smještena u sadašnjost, putovanje tim
ruralnim dijelovima Egipta i predjelima uz Nil djeluje kao da se sve ovo zbiva
barem stotinu godina u prošlosti. Lako je za pretpostaviti da će tijekom ovog
putovanja Beshay doživjeti brojne više neugodne, nego ugodne situacije, a jedna
scena u kojoj će bespomoćno uzviknuti "I ja sam ljudsko biće" jasan
je hommage Lynchu i njegovom čuvenom filmu.
Primjedbe
Objavi komentar