Miguel Littin i danas je jedan od
najpoznatijih čileanskih filmaša, koji je već u dvadesetim godinama života
odnosno 1969. godine snimio vjerojatno najpoznatiji i najpopularniji čileanski
film svih vremena "Jackal of Nahuelto", socijalnu krimi dramu o
ubojici Jorgeu del Campu Valenzueli. Kao što je poznato, ubrzo je u Čileu vojna
hunta predvođena budućim diktatorom Augustom Pinochetom i potpomognuta CIA-om i
američkim novcem svrgnula demokratski izabranog predsjednika Salvadora
Allendea, a i Littin je, kao i praktički cijela preživjela intelektualna elita,
pobjegao iz zemlje. Živio je Littin potom u Meksiku, Nikaragvi i Španjolskoj,
prije no što se vratio u svoju zemlju, gdje je još potkraj Pinochetovog režima
snimio nagrađivani dokumentarac po kojem je pak koju godinu poslije Gabriel
Garcia Marquez napisao knjigu "Clandestine in Chile: The Adventures of
Miguel Littin".
Za vrijeme svog života u Meksiku, snimio je
Littin tri filma, a prvi od njih, "Pisma iz Marusije" bio je i
nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog
područja. Iako je fizički napustio svoju zemlju, duhom je očito Littin nikada
nije mogao ostaviti te se u ovoj povijesnoj drami pozabavio jednim važnim
događajem iz 1925. godine kada je vojska masakrirala radnike u rudniku
kalijevog nitrata u mjestašcu Marusia u Andama. Radnici u rudniku živjeli su i
radili u bijednim uvjetima i kako bi se izborili za bolje odlučili su se na
štrajk. Tražili su bolje plaće, kraće radne dane i bolje uvjete na poslu, no
vlasnici rudnika po običaju za tako nešto nisu željeli ni čuti, već su protiv
jednog od vođa štrajkaša, bolivijskog inženjera montirali proces optuživši ga
za kriminal te ga po hitnom postupku pogubili. To je izazvalo bijes rudara,
koji su krenuli u štrajk, a vlada je odgovorila slanjem vojske koja je vrlo
brzo štrajk ugušila u krvi. Epilog svega bilo je više od 500 pobijenih rudara i
članova njihovih obitelji, a bio je ovo jedan od vrhunaca klasne borbe u zemlji
kojom je vladala uska oligarhija koja je imala sve pod kontrolom pa i vojsku.
Iako iz današnje perspektive djeluje Littinov film pomalo arhaično, definitivno
je pokazao kako se povijest konstantno ponavlja i baš zbog toga je bio posebno
aktualan u vrijeme kad je snimljen jer je bila to i očita kritika na Pinochetov
režim.
Primjedbe
Objavi komentar