Serija koja je od 2016. do 2018. godine
prikazivana na pay-per-view kanalu SundanceTV nikako se ne uklapa u sadržaj
koji posljednjih godina u pravilu imamo prilike gledati. Dobro, nije baš da
stignem pratiti sve serije koje se emitiraju jer bi mi za to trebalo valjda
nekoliko tisuća klonova, a vjerujem da se i danas snimaju tone televizijskog
smeća kojeg obično uspješno eskiviram, a jedan od globalnih trendova je da su
osamdesete ponovno u modi. Lako se sjetiti brojnih serija i filmova snimljenih
posljednjih godina čija se radnja zbivala upravo u tom danas možda i pretjerano
glorificiranom desetljeću i kako se pazilo da svi ta sadržaji što više vizualno
nalikuju tom razdoblju. No, praktički svim tim filmovima i serijama (odmah mi
na pamet padaju Stranger Things ili GLOW) bilo je zajedničko da su to sadržaji
za koje je posve očigledno da su snimljeni danas. I po prikazu tog razdoblja i po stilu snimanja, efektima i po
političkoj korektnosti koja je svojstvena za današnje doba, dok je "Hap
and Leonard" serija koja je i snimljena na način kako su se filmovi i
serije radili tada.
Ujedno, ova pustolovna krimi komedija koja se
protegnula na tri sezone sa po šest epizoda mogla bi se opisati i kao
svojevrsna parodija na sve te buddy - buddy serije snimane osamdesetih (tu mi
na pamet padaju odmah Poroci Miamija), a u tome je i njezin poseban šarm.
"Hap i Leonard" se, za razliku od većine današnjih serija, i ne trudi
biti nešto pametno, oštroumno, sa snažnom humanističkom porukom i subverzijom,
već je to svojevrsni "Guilty Pleasure", čista zabava i nepretenciozna
cool zajebancija. Naravno da ima u seriji koju su Nick Damici i Jim Mickle
(Cold in July) snimili prema seriji romana Joea Landsdalea (također autor priče
po kojoj je ovaj dvojac snimio Cold in July) i poigravanja sa stereotipima i
zafrkancijom na dekadu koju opjevavaju. Osamdesetih je tako posve normalno bilo
zafrkavati se na račun rase i nešto što se danas smatra politički nekorektnim,
tada se uzimalo zdravo za gotovo i baš se nije puno razmišljalo hoće li se itko
uvrijediti ako se recimo crncu kaže da je crnac ili ako se homoseksualca zajebava zbog svojih preferencija.
Glavni likovi ove serije smješteni u
fikcionalni gradić LaBorde u istočnom Teksasu potkraj osamdesetih su dvojica
najboljih prijatelja, koje je još u djetinjstvu spojila zajednička tragedija. I
Hap Collins (James Purefoy) i Leonard Pine (Michael Kenneth Williams) krajem
osamdesetih su tipovi od četrdeset i koju godinu, tipične južnjačke bitange
koje u životu ništa posebno i nisu uspjele napraviti, no gdje su neki problemi
ili nevolje, obično će se i oni naći u blizini. I dok je bijelac Hap kao mladić
krajem šezdesetih sudjelovao u antiratnim prosvjedima te je čak dvije godine
proveo u zatvoru jer je odbio sudjelovati u ratu u Vijetnamu, a i danas je
posve slobodouman i liberalan, crnac Leonard je patriot, konzervativac, koji je
ponosan na svoj ratni put u Vijetnamu, a uz to je odrastao na western kulturi
te obožava country glazbu. Dok je nekadašnji revolucionar Hap lud za ženama
koje ga obično motaju oko malog prsta, konzervativni Leonard je homoseksualac,
koji se nimalo ne srami svojih seksualnih preferenci i uopće ne skriva da ga
privlače muškarci.
Bez obzira što ovaj dvojac valjda ne može biti
različitiji, Hap i Leonard su nerazdvojni još od djetinjstva, skoro su kao
braća, a ne samo najbolji prijatelji te bi vjerojatno dali život jedan za
drugoga. Takva dva tipa, naizgled potpuno različita muškarca koji su
zaglavili na američkom jugu (zapravo i nisu se nikad previše trudili postići
nešto više u životu od klasičnog životarenja), postat će gotovo pa akcijski
junaci koji će stalno upadati u nevolje, a iz oportunističkih tipova koji
tragaju za izgubljenim blagom u prvoj sezoni, pretvorit će se oni kasnije u
pravednike i borce za potlačene i obespravljene. I dok je prva sezona urnebesni
swamp-noir pomalo u stilu Tarantina i braće Coen tijekom koje će naši junaci
zaglaviti u društvu za Hapa fatalne gospođe, tipova koji su još u
šezdesetima i sanjaju revoluciju i pravednije društvo te nekolicine
manijakalnih ubojica, u drugoj i trećoj sezoni prometnut će se dvojac iz
naslova u gotovo pa privatne detektive.
I ne samo da su Hap i Leonard potpuni
lakrdijaši od likova, već i praktički svi likovi koji će se ovdje pojaviti su
gotovo pa potpune stripovske karikature, a Mickle i Damici kao da su odlučili
do krajnjih granica silovati stereotipe. Gotovo svi bijelci koji se ovdje
pojavljuju (osim Hapa, naravno) su gotovo pa tipični crackeri s juga, članovi
Ku Klux Klana, krezubi tipovi koji ujutro jebu kokoši, popodne svinje, a
navečer pale križeve i s mostova vješaju crnce. Bez obzira što su stereotipi
ovdje dovedeni do krajnjih granica i što situacija nerijetko djeluje dosta
bedasto, "Hap i Leonard" je serija kojoj se to ne može uzeti za zlo
jer je sve to napravljeno intencijski, s namjerom zafrkancije na račun
američkog rasističkog i zaostalog white trasha kojeg ovdje ima na izvoz. Ovo je
serija koju bi se najbolje moglo opisati kao bezbrižnu i blesavu razbibrigu uz
koju se ne treba puno razmišljati i ne treba je shvaćati previše ozbiljno, a
usput je na trenutke i nevjerojatno duhovita.
Primjedbe
Objavi komentar