Kad razmišljamo o filmovima o mafiji obično
nam na pamet padne trilogija "Kum" ili brojni filmovi Martina
Scorsesa, možda "Bilo jednom u Americi" Sergija Leonea. Svim tim
filmovima, posebno Copollinoj trilogiji, zajedničko je da nude pomalo
romantizirani pogled na tu kriminalnu organizaciju, na sve te opake momke, koji
jesu zlikovci i negativci, ali su to ljudi s nekim kodeksom i časti. Sjetimo se
samo Michaela Corleonea, lika koji je capo sicilijanske Cosa nostre u New
Yorku, no svejedno je to tip kojeg smo nekako voljeli i s kojim smo suosjećali,
unatoč tome što znamo da je to čovjek koji ne zaslužuje ništa osim doživotne
zatvorske kazne bez mogućnosti pomilovanja. Prije početka gledanja filma koji
je snimio veteran talijanskog filma Marco Bellocchio (prvi film čovjek je
snimio još sredinom šezdesetih) najbolje je zaboraviti na sve ono što smo do
sada preko filmova naučili o mafiji jer ono što ćemo u ovih dva i pol sata
vidjeti prava je stvarnost. Stvarnost bez imalo uljepšavanja i romantiziranja i
biografska krimi drama koja je snimljena po životu Tommasa Buscette, prvog
mafijaškog bossa koji je pristao surađivati s istražnim organima i koji je prvi
pobliže objasnio kako je zapravo bila strukturirana i kako je funkcionirala
sicilijanska Cosa nostra.
Na temelju Buscettinih svjedočenja, tijekom
osamdesetih i devedesetih godina osuđeno je više stotina osoba povezanih s
mafijom, a na optuženičkoj klupi završio je i nekadašnji talijanski premijer
Giulio Andreotti. "Izdajnik" uopće nije tipični mafijaški
film, već dokumentaristička, faktografska, studiozna i precizna krimi drama o
mafiji koja je prikazana u natjecateljskom programu festivala u Cannesu, a izabran je i ovaj film za talijanskog kandidata za nagradu Oscar za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Radnja
ovog filma proteže se kroz dobra dva desetljeća, a sve počinje 1980. godine
okupljanjem mafijaških bossova na Siciliji, kada sve djeluje idilično i
dobijamo dojam da među svim tim hladnokrvnim ubojicama vlada idila. Vrlo brzo
ta će se percepcija promijeniti pošto će krenuti rat između obitelji i klanova
te će uslijediti hladnokrvne egzekucije mnogih do tada prominentnih članova
organizacije. Jedna od meta bit će i Buscetta, koji je nekoliko godina ranije
preselio u Brazil, gdje je s trećom ženom i najmlađom djecom živio pod lažnim
imenom i bio je ondje zadužen za trgovinu heroinom.
No, nakon što su mu dojučerašnji prijatelji
poubijali ne samo sve suradnike koji su ostali u Italiji, već i dva
sina, posve je postalo jasno da je on sljedeći na redu. Nakon što je uhićen u
Brazilu i nekoliko godina potom izručen Italiji, pristao je Buscetta sve što
zna o poslovima Cose Nostre ispričati istražiteljima te su zahvaljujući
njegovim svjedočenjima na optuženičkoj klupi uskoro završili svi važni članovi
sicilijanske mafije. Jasno da je tim potezom čovjek potpisao smrtnu presudu
samome sebi pošto je ostatak života morao provesti skrivajući se po svim
stranama svijeta u programu zaštite svjedoka, već i brojnim članovima svoje
šire obitelji. I danas je Buscetta ostao upamćen kao izdajnik svih izdajnika,
pravi sicilijanski Juda Iškariotski. Osim što ćemo saznati da su sve te tlapnje o kriminalnoj
organizaciji s kodeksom i časti najobičnija priča za malu djecu, posebno nakon
što su se Sicilijanci upleli u trgovinu heroinom i desetljećima je upravo
Palermo bio svjetska prijestolnica šverca heroina, postat će nam jasnije kako
je i dobar dio "civilnog" stanovništva jako dobro živio zahvaljujući
mafiji na Siciliji. Mafija je ondje jednostavno postala stil života, nešto što
je tamo oduvijek i mnogi su od nje imali korist pošto je svu tu silnu lovu
trebalo negdje oprati preko legalnih poslova, a tek tu su se mnogi ogrebali.
Snimio je Bellocchio, koji se u svojoj dugoj
karijeri često interesirao za teme iz moderne povijesti i društveno angažirane
priče, impresivnu i šokantnu priču o najzloglasnijoj kriminalnoj organizaciji u
modernoj povijesti. U ulozi Buscette također je izvrstan i poznati talijanski
glumac Pierfrancesco Favino, kojeg se sjećamo i po ulogama u brojnim
holivudskim produkcijama. Već sada je talijanski sindikat filmskih novinara sve
najvažnije godišnje nagrade u izboru za talijanski film godine (film, režija,
scenarij, glumac) dodijelio "Il traditoreu", filmu koji bez obzira na
nešto sporiji tempo i dužini, od samog početka pa sve do kraja, jednostavno ne
prestaje šokirati i iznenađivati. Od scena sa suđenja u kojima su svi ti
članovi mafije pobacani u kaveze kao majmuni u zoološkim vrtovima pa do prikaza
atentana na suca koji je vodio procese protiv Cosa Nostre, posve je očito kako
je to djelo jednog zrelog, studioznog i pedantnog autora koji jako dobro zna
što radi i što želi.
Primjedbe
Objavi komentar