U središtu priče ovog dokumentarca, koji je na
festivalu u Sundanceu dobio nagradu publike, a potom ga je otkupio i Netflix,
su izbori za američki Kongres 2018. godine. Ili bolje rečeno, predizbori jer
pratimo sudbinu četiri kandidatkinje demokratske stranke, koje u svojim
okruzima pokušavaju izboriti dovoljno glasova za nominaciju. To su redom Amy
Vilela iz Nevade, Cori Bush iz Missourija, Paula Jean Swearengin iz Zapadne
Virdžinije te nova američka politička zvijezda, a tada još anonimka Alexandria
Ocasio - Cortez iz New Yorka. Svim ovim ženama bilo je zajedničko da su se za
ove izbore odlučile po prvi puta politički angažirati i kandidirati, a sve one
imale su za suparnike tipove koji su na pozicijama godinama i tipove koji su se
jako dobro usidrili u postojeći sustav. Američki izborni sustav prilično je
specifičan i bitno se razlikuje ne samo od našeg, već i od dobrog dijela Europe
te ondje postoji nešto što se naziva "Primary elections".
Ti predizbori ili unutarstranački izbori posve
su različiti od onog što mi podrazumijevamo kao unutarstranačke izbore. Dok se
kod nas članovi stranke okupe u nekoj dvorani, mašu zastavama, urlaju političke
parole napamet i pjevaju domoljubne pjesme, poslije se vjerojatno svi skupa kvalitetno napiju i svi glasaju
za istog, u pravilu i jedinog kandidata, u Americi to ipak ide nešto drukčije. Tako
ondje svi oni koji se planiraju najecati za bilo demokratskog, bilo
republikanskog kongresnika, senatora ili predsjednika, prvo moraju proći
predizbore. Često se zna dogoditi da
pojedine stranke, posebno u manjim okruzima ili manjim saveznim državama imaju
samo jednog kandidata i da jedni te isti tipovi po inerciji upadaju u kongres
ili senat godinama, a ove četiri dame odlučile su uzdrmati establišment i
izazvati na dvoboj vječne kongresnike iz svojih okruga.
I svim ovim ženama je zajedničko što su se u
politiku odlučile uključiti prvenstveno iz protesta i jer nisu više mogle samo
sjediti i gledati što se događa u njihovoj zemlji. Kako stalno jedni te isti
predstavnici vladajuće oligarhije ne čine ništa, samo sjede i uopće ne rade za
interese ljudi koji su ih izabrali, već im je glavna zanimacija sastajanje s
lobistima i primanje unosnih apanaža od korporacija. Razlike između
demokratske i republikanske stranke u Americi su posljednjih desetljeća praktički
nestale, posebno kad je riječ o grabljanju novca i suradnji s korporacijama.
Novi jezičac na vagi dogodio se s izborom Donalda Trumpa, a jedino što bi se
moglo nazvati pozitivnim iz njegovog predsjednikovanja je činjenica da su se
mnogi Amerikanci probudili i odlučili politički angažirati. I to, u pravilu,
u demokratskoj stranci, u kojoj postoji sve više mladih, progresivnih, idealističkih ljudi koji
se trude maknuti novac i korporacije iz politike, a među njima su i ove četiri
dame.
Jasno, kad s jedne strane imaš korporativni
novac kojim se financiraju kampanje postojećih kandidata i sitne crowdfunding donacije
kojima se financiraju kampanje ovakvih političkih zelenbaća, onda je jasno da
je ta borba prilično neravnopravna. No, ove četiri dame čvrsto su odlučile da
će promijeniti svoje okruge i svoju državu i hrabro su se upustile u borbu kako
bi došle u situaciju rješavati stvarne probleme. Vidimo da je još jedna razlika
između Amerike i nas što ovdje u kriznim situacijama od novih lica na političkoj
sceni izranjaju pretežito razni populisti i budalaši, kojima ne bih dao ni da
mi narežu lubenicu, dok u Americi postoje i oni koji imaju neke nove, svježe,
progresivne ideje. Oni koji prate političku situaciju u Americi (ipak danas
živimo u toliko amerikocentričnom svijetu da je sve ono što se događa u Americi
i dolazi ondande bitno za cijeli svijet) vjerojatno znaju da je Ocasio - Cortez
doista i uspjela ući u Kongres i da se ova mlada latinoamerikanka brzo
prometnula u novu zvijezdu američkih demokrata, koja bi, ako nastavi rasti ovakvim tempom, mogla u bližoj ili daljoj budućnosti biti i predsjednička kandidatkinja.
Primjedbe
Objavi komentar