Bernard Rose britanski je redatelj koji je
karijeru započeo snimajući horore (Paperhouse, Candyman) da bi se potom
prebacio na povijesne romanse kao što su "Immortal Beloved" ili
"Ana Karenjina", a sada je otputovao u Japan kako bi snimio povijesnu
dramu smještenu potkraj razdoblja šogunata odnosno u 1855. godinu. Već u
uvodnoj sceni vidimo američku vojsku kako se iskrcava negdje u Japanu i
zapovjednik mornarice kojeg je utjelovio sin Johna Hustona, Danny, pokušava
uspostaviti kontakt s tradicionalno zatvorenim Japancima. Dodatni problem
nastaje jer se nikako ne mogu sporazumijeti pošto vladarov prevoditelj tek nešto
nabada nizozemski i čudi se kakvim ovi bijelci u plavim uniformama čudnim
dijalektom pričaju. Iako se Japanci i Amerikanci nakon izmjene poklona razilaze
u miru, domaćini shvaćaju da je njihovo društvo i njihov poredak u opasnosti od
tehnološki puno naprednijih došljaka, a isto tako ne pada im na pamet odreći se
samo tako svog tradicionalnog načina života.
Kako su svjesni da postoji opasnost invazije
od stranih osvajača, zapovjednik jednog klana za svoje će podanike organizirati
maraton kako bi vidio u kakvoj su formi samuraji i ostatak društva. Maraton dug
pedesetak kilometara kroz šume i gore, polja i ledine najboljem i
najizdržljivijem od njih trebao bi donijeti i vrijedni nagradu, no problem je
nastao jer je glavni vladar u prijestolnici Edo maraton protumačio kao čin
izdaje. Zbog toga je poslao svoje plaćene ubojice kako bi se obračunali s
neposlušnim klanom, a stotine maratonaca upustit će se u utrku potpuno
nesvjesni da ih uz užasne napore pošto trče u punoj ratnoj spremi i onim
tradicijskim haljinicama, na putu čekaju mnoge opasnosti. Snimljen je ovaj film
prema stvarnim događajima i to prema romanu Akihira Dobashija, a produkcijski
je iza ovog filma stajala ekipa iz Takashi Miikeovih "13 ubojica" i
mora se priznati da vizualno sve ovo izgleda raskošno i besprijekorno.
Definitivno ovo nije tipični samurajski film
poput "13 samuraja" ili onakvih kakve smo naučili kod Akire Kurosawe,
no nema brige, ne nedostaje ovdje mačevanja, nasilja i akcije (doduše ne koliko
u "13 samuraja"). Djelovala mi je ova povijesna samurajska drama čak
pomalo sentimentalno jer se osjeti da se bliži kraj jedne epohe, relativno
mirnog i stabilnog razdoblja koje je potrajalo više od 250 godina. Posve je
jasno da je riječ o kulturi koja je na izdisaju, što kao da protagonisti još ne shvaćaju doista, a
spletke, intrige, izdaje, špijunaža dovest će do toga da će se cijelo to
razdoblje šogunata početi raspadati i iznutra. Treba istaknuti da je za kostime
u "Samurai Marathon" zadužen bio Emi Wada, čovjek koji je dobio Oscara za
kostimografiju za Kurosawin "Ran", dok je za score bio zadužen
iskusni Philip Glass.
Primjedbe
Objavi komentar