Jesse Eisenberg (Mark Zuckerberg u Social
Networku, Zombieland) kao da se ukalupio u uloge zbunjola, brbljavih smotanaca
kakve je proslavio Woody Allen u svojim filmovima. No, Eisenberg je ovaj puta
uspio otići još korak dalje jer on je u "Umijeću samoobrane" ne samo
smotani, zbunjeni, povučeni i asocijalni 36-godišnji knjigovođa Casey Davies,
već je on tip koji se boji vlastite sjene. Ne uklapa se on ni u kakvo društvo,
nema prijatelja, glavna je sprdnja na poslu, a jedini koji želi imati posla s
njim je njegov psić. Nakon što ga jedne večeri na ulici zaskoči banda
motorista, prebije ga i ukrade mu novčanik, Casey će postati još nesigurniji i
još povučeniji. Kako bi se mogao zaštititi od sličnih situacija, odluči on
kupiti pištolj, no predomisli se kad u susjedstvu naleti na karate klub. Glavni
trener ili Sensei (Alessandro Nivola) pozove ga na prvi besplatni sat karatea,
a Casey se vrlo brzo navuče i shvati da bi mu tečaj karatea došao puno bolje od
pištolja jer bi uz iskusnog trenera mogao dobiti i na samopouzdanju.
I u početku izgleda sve to dobro, Casey polako
uči karate, nakon nekog vremena će dobiti on i žuti pojas, uspjeva ondje steći i neke nove prijatelje, čak i prijateljice, no situacija će se početi
mijenjati kad ga bizarni Sensei pozove na noćne satove karatea. Do tog trenutka
ovaj će se film koji je napisao i režirao mladi filmaš iz Texasa Riley Stearns
(Faults) kretati u vodama neke bizarne humorne drame ili crne komedije, no kada
Casey krene na noćne sate, doživjet će i ovaj film nevjerojatnu metamorfozu i
pretvorit će se u mračni, na trenutke i šokantni triler. Upravo taj twist i u
radnji i u stilu bit će najveće iznenađenje ovog filma jer nešto slično, moram
priznati, i nisam očekivao nakon uvodnih pola sata ili 45 minuta. Priča će se
tu početi razvijati u sve luđem i sve bizarnijem smjeru, a ubrzo ćemo shvatiti
da je ovaj karate klub prava škola luđaka i manijaka, koju predvodi totalni
bizarro psihopat učitelj.
Doduše, već od prvih trenutaka kad ćemo
upoznati Senseija, nešto tu neće štimati i ne djeluje on čisto od samog
početka, no Casey će ostati potpuno fasciniran ovom čudnom personom koja će mu
postati i svojevrsni životni učitelj. Kad se počne baviti karateom, Casey će
dodatno zapustiti sve ostalo, no počet će on dobivati na samopouzdanju,
hrabrosti i odlučnosti, ali vidjet ćemo gdje će ga to odvesti. Može se na ovu
crnohumornu krimi dramu gledati i na kao satiru u kojoj se Stearns fino
zafrkava na račun maskuliniteta i potrebe za upotrebom sile i nasilja, a mora se priznati da je prijelaz iz
naizgled ležerne komedije u nešto posve suprotno, izveo na upečatljiv način.
Gledatelj ne stigne ni shvatiti, a ovaj je film doslovno postao nešto što samo
nekoliko minuta prije ne bi pomislio ni u krajnjem zakutku primozga. Dok
shvatiš da ovdje više nema zafrkancije, situacija je već postala jako opasna, a
klub za samoobranu i film pomalo u stilu bizarro "Karate Kida" počeo
se pretvarati gotovo u spin-off "Fight Club", a Sensei u grotesknog Tylera
Durdena.
Nemojte ovdje očekivati feel-good finale kao u
sličnim filmovima u tradicionalnim filmovima o transformativnoj moći sporta i
borilačkih vještina, no u toj nepredvidivosti priče i potpunoj neočekivanosti
je zapravo i najveća vrijednost "The Art of Self-Defense". Uz
Eisenberga je prilično upečatljiv i karakterni američki glumac Alessandro
Nivola kao Sensei, majstor borilačkih vještina i učitelj karatea za čudake,
čija je pojava istovremeno urnebesna, bizarna, ali i nevjerojatno jeziva i
izaziva nekakvu nelagodu već od samog početka. Tu je i mlada britanska glumica
Imogen Poots kao vjerojatno najbolja karatistica i jedina žena u ekipi, kojoj mizogini
Sensei uporno odbija dati crni pojas iako je daleko bolja od svih muških
kolega. Ugodno iznenađenje od filma, definitivno!
Primjedbe
Objavi komentar