Nakon što se početkom 90-ih proslavio ulogama
u komedijama kao što su "Ace Ventura", "Glup i gluplji" ili
"Maska", Jim Carrey pokušao se dokazati i kao ozbiljan glumac. Želio
je pokazati da je on više od tipa koji se krevelji i čovjek je u tome
definitivno i uspio. Uz Zlatne globuse za najboljeg glumca u "Trumanovom
Showu" i "Čovjeku na mjesecu" te nominaciju za ulogu u
"Vječni sjaj nepobjedivog uma", kvartet njegovih ozbiljnijih rola u
tom razdoblju zaključuje uloga u ovoj romantičnoj drami smještenoj u početak
50-ih godina prošlog stoljeća. Iako je "The Majestic" Franka
Darabonta (Iskupljenje u Shawshanku, Zelena milja, Magla, serija Živi mrtvaci)
zasigurno najmanje poznat i priznat u kvartetu svih tih filmova, Carrey je i ovdje
uspio potvrditi da je sve samo ne glumac kojeg se treba ukalupiti u djetinjaste
komedije. Prava je šteta što mu je nakon "Vječnog sjaja" karijera
krenula nizbrdo i što poslije nije uspio ostvariti praktički nijednu zanimljivu
ulogu, a vidimo da se i danas traži.
Jim Carrey je ovdje Peter Appleton, mladi
scenarist u holivudskom studiju pedesetih, čiji je prvi film upravo premijerno prikazan.
Nada se on da će se uskoro probiti na scenarističku A listu, no jedna pogreška
iz mladosti mogla bi ga skupo koštati. Kako je radnja "The Majestica"
smještena u razdoblje senatora McCarthyja i njegovog poznatog "lova na
vještice", odnosno na one Amerikance koje se optuživalo da su komunisti, i
Appleton će se naći u problemu. Zaista, bilo je to vrijeme kad su brojni
filmski djelatnici završavali na crnim listama samo jer su se slučajno 15 ili
20 godina zatekli na nekom sindikalnom sastanku ili im se komunistička misao
činila zanimljivim ili ih je pak netko neopravdano prokazao samo kako bi sebe
izvukao iz govana. Kao student i Appleton je zalutao tako na jedan partijski
sastanak, no ne iz razloga što ga je misao Marxa, Engelsa, Lenjina ili Staljina
posebno uzbuđivala, već iz razloga što je ondje dolazila mlada dama kojoj je
udvarao.
Kad shvati što mu se sprema, Appleton se
odluči provozati, no doživi prometnu nesreću, dobije udarac u glavu i probudi
se s amnezijom. I što je najbolje od svega, probudi se on u izoliranom gradiću
u Kaliforniji, gradiću iz kojeg je velik broj mladih muškaraca poginuo u II
svjetskom ratu. Kako Appleton ne zna ni tko je, ni što je, ni kako je ondje
završio, ubrzo će ga zamijeniti za jednog od mladića koji je prije gotovo deset
godina nestao u ratu, a očito mu je iznimno fizički nalikovao. Uživit će se
tako Appleton u novu ulogu, iako će negdje duboko u sebi biti svjestan da
to zapravo nije on i pronaći će tamo novi život, no neće ta idila biti dugog
vijeka jer su mu članovi kongresnog komiteta za petama i svim silama ga žele
dovesti pred lice pravde.
Pomalo me podsjetio "The Majestic"
na filmove koje je nekoć snimao jedan od velikana starog Hollywooda, Frank
Capra. Odiše ova priča nekom nostalgijom, toplinom, a iako se može prigovoriti
da je sa puna dva i pol sata predugačka, čak i mrvicu presentimentalna i
sladunjava, koja je u svojoj srži tipična priča o američkim vrijednostima. Kako
je to sjajno primijetio vjerojatno najpoznatiji američki kritičar svih vremena
Roger Ebert, "The Majestic" je priča o običnim, malim ljudima iz
manjih mjesta koji se drže američkih tradicionalnih američkih vrijednosti i da
u vrijeme Rambovog patriotizma, kad je sve u ratovanju i osvajanju, treba
podsjetiti da su osobne slobode ono što prvo treba braniti. Uz to bih još dodao
da je "The Majestic" i jedan od onih filmova o filmu, koji me na
trenutke podsjetio na čudesni Tornatoreov "Cinema Paradiso", film
koji ističe kolika je važnost bila uloga kina u manjim gradovima i koliko je
gledanje filmova u kinima doprinosilo zbližavanju i povezivanju ljudi. Kolike
su samo uspomene ostale povezane uz te silne filmove za koje se tražila karta više
i koji su nudili jedinstven pogled u svijet i posve drukčije iskustvo od
onih filmova koje gledamo sami na kutijici koju nazivamo televizor.
Primjedbe
Objavi komentar