THE PUBLIC (2018,SAD) - 7/10



Emilija Esteveza (sin Martina Sheena i brat Charlieja Sheena) prvenstveno pamtimo kao jednog od članova "Brat Packa", odnosno skupine mladih glumaca koja se počela probijati početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Imao je Emilio i poneku zapaženu ulogu u (uglavnom) bezveznim filmovima i u sljedećem desetljeću, a u međuvremenu smo na njega gotovo pa i zaboravili, što i ne čudi jer je od 2000. naovamo nastupio u tek nekoliko igranih filmova. I ne bi čovjek pomislio da u starom Emiliju čuči aktivist i angažirani filmaš jer upravo takvim se predstavio u svom gotovo pa "one man showu" odnosno filmu "The Public". Napisao je Estevez scenarij za ovaj film, režirao ga je i odglumio glavnu ulogu, a nešto slično imali smo priliku vidjeti i u njegova prethodna dva filma, "Put" iz 2010. godine i "Bobby" iz 2006. godine.

Emilio je ovdje Stuart Goodson, djelatnik javne knjižnice u Cincinnatiju i bivši alkoholičar. Kako sam ističe, bio je on u gadnim problemima u životu i knjige su ga izvele na pravi put pa tako on ne odbija pomoć i drugima kad je to potrebno. Posebno se to odnosi na beskućnike iz Cincinnatija, koji utočište od užasne zime i hladnoća pronalaze upravo u knjižnici, gdje na toplom provode praktički cijeli dan, a ondje i obavljaju higijenu i sve što im je potrebno. No, kako zima ne posustaje, a ovi nesretni ljudi se tijekom noći smrzavaju na ulicama, oni jednog dana odbiju u vrijeme zatvaranja napustiti knjižnicu. Upravo će Emilio odnosno Stuart biti taj koji će im dozvoliti ostanak u javnoj knjižnici i tijekom noći, unatoč tome što uprava knjižnice neće biti oduševljena njegovim potezom. Ono što će u početku izgledati kao nenasilni protest u Occupy stilu ili čin građanskog neposluha, vrlo brzo pretvorit će se u pravu kriznu situaciju pošto će se ondje pojaviti i interventna policija, okružni tužitelj ujedno i kandidat za gradonačelnika te će se mirni prosvjed pretvoriti u pravu talačku krizu.

I mora se priznati da je Estevez osmislio i više nego dobru priču, koja je i aktualna i aktivistička, ali prava je šteta što je nije uspio sasvim do kraja razraditi jer sve tu frca od klišeja te predvidvidih i očekivanih situacija. Djeluje cijela priča pomalo dječački simplificirana, nekako utopistički i naivno, a kao da je Estevez unutra nabacao svega i svačega od problema u kojima se našlo današnje društvo. Od problematike sve većeg broja beskućnika na ulicama američkih gradova, do problematike da ljudi danas sve manje čitaju (sjajan izbor što je priču smjestio u knjižnicu) pa do toga da više, manji svi samo okreću glavu kad vide neku nepravdu i ne odlučuju se angažirati i miješati jer se ne usude izaći iz svoje zone konfora. Također je šteta što nije angažirao i nekog "script doktora", koji bi njegov scenarij zasigurno barem malo dotjerao i pročistio, vjerojatno i izbacio brojne situacije koje su se pretvorile u čiste stereotipe i zašećerenu vodicu.

Ipak, i bez toga Estevezova priča je sasvim dobra i s druge strane ne može se čovjeku zamjeriti što nije želio da se itko miješa u njegovu priču i njegovu viziju. Film je to s važnom i aktualnom pričom i važnom porukom (jedna od njih je da knjige nisu samo nakupine slova na papiru, već su knjige zapravo i ideje, a zato su se upravo knjige toliko često kroz povijest zabranjivale i spaljivale). S obzirom da je i sam i dalje poznata faca, tako i ne čudi da je uspio Estevez okupiti i više nego respektabilnu glumačku ekipu za jedan indie film pošto se uz njega u "The Public" pojavljuju i Alec Baldwin, Christan Slater, Taylor Schilling, Jena Malone, Jeffrey Wright i Michael Kenneth Williams. Moram priznati da posljednjih godina, čak i desetljeća nisam pratio Estevezovo stvaralaštvo pa zato vjerojatno i nisam uspio primijetiti kako se od tipa koji se uglavnom pojavljivao u tinejdžerskim bezvezarijama pretvorio ne samo u angažiranog filmaša, već očito i u tipa, koji pomalo idealistički, utopistički sanja bolje i pravednije društvo. Definitivno jedan od onih "feel-good" filmova sa snažnom porukom u kojem su se ideja i upravo ta poruka pokazali puno boljom od same realizacije, no svejedno je ovo film koji zaslužuje palac gore. 

Primjedbe