Poznati rumunjski filmaš Radu Jude (Aferim!) u
posljednje vrijeme kao da se odlučio obračunati s ne baš slavnim detaljima iz
povijesti svoje zemlje o kojima u Rumunjskoj baš i nije popularno pričati. Već
s dokumentarcem "The Dead Nation" iz 2017. godine koji je sastavio
isključivo od fotografija iz 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća i čitanjem
dnevnika iz tog doba u offu, Jude se pozabavio progonom Židova u svojoj zemlji
za vrijeme II svjetskog rata, a sada je otišao i korak dalje. Na tu tematiku
snimio je i film koji je gotovo nemoguće žanrovski svrstati (iako se na IMDB-u
vodi kao komedija / drama) i čiji naziv bismo mogli prevesti "Ne zanima me
ako u povijesti ostanemo zapamćeni kao barbari". Upravo tu rečenicu je u
ljeto 1941. godine izgovorio rumunjski "poglavnik" za vrijeme II
svjetskog rata Ion Antonescu, nacistički kolaboracionist, pod čijim je
zapovjedništvom započeo progon rumunjskih Židova, Roma, Ukrajinaca i ostalih
manjina.
U središtu priče Judeovog filma je masakr u
Odessi 1941. godine, koju su Rumunji zajedno s nacistima okupirali pa se bacili
na masakriranje Židova i ostalog stanovništva. No, nije ovo tipični povijesni
film iako se tu jako puno priča o povijesti pošto se radnja zbiva u sadašnjosti
i pratimo napore redateljice koja povodom dana državnosti ili čega već pokušava
upriličiti masovnu povijesnu predstavu / performans koja će se doticati svih
detalja važnih za modernu Rumunjsku. Jasno da ima tu i drugih više ili manje
poznatih epizoda iz rumunjske moderne povijesti, od Čaušeskua i slično, no činjenica
da ona ne odustaje od ubacivanja u svoju predstavu i epizode o progonu Židova
baš od strane Rumunja, mnoge će prilično revoltirati. Ne samo to, cijeli njezin
koncept doći će pod veliki znak pitanja jer sa svih strana kreću pritisci da
izbaci taj dio, no ona tvrdoglavo to ne želi učiniti.
Jednako koliko se na ovaj film ekstremno
dugačkog naziva može gledati kao na film, to je i svojevrsni Judeov komentar
ili istraživanje ne samo bespuća povijesne zbiljnosti svoje zemlje, već i
aktualnog trenutka. Očito nije samo u ovim podnebljima na cijeni relativizacija
i revizionizam, već su to problemi s kojima se susreću brojne zemlje ovog
dijela Europe. Očito je da se svi vole prikazivati isključivo kao žrtve, no
kada se treba preuzeti odgovornost za neke ne baš ugodne epizode, onda je bolje
da se po tome ne čeprka i ne dira. S druge strane, koji je uopće smisao
čačkanja po povijesti i ne baš slavnim epizodama kad vidimo da si povijest
danas svatko tumači kako mu paše, a svakih 20, 30 ili 50 godina povijesne činjenice
se mijenjaju i ponovno ispisuju kako bi što bolje pasale nacionalnim
mitomanijama.
Pomalo imam dojam da Jude u Rumunjskoj radi
ono što kazališni redatelj Oliver Frljić već neko vrijeme radi u Hrvatskoj
odnosno pokušava domaću javnost isprovocirati temama koje su tabuizirane i o
kojima se baš i ne govori ukoliko želiš biti popularan. Tako će i redateljicu
ovog filma svi napadati da radi antirumunjsku predstavu, da zašto baš radi
performans o tome, a ne recimo o komunističkim zločinama i slično. Siguran sam
da ovo neće biti film po svačijem ukusu ne samo zbog teme, već i iz razloga što
je snimljen na način da to gotovo i nije film, već nekakva metafilmska
aspurdistička groteska koja djeluje kao fake dokumentarac o snimanju pripreme
performansa. Bez obzira što će sve ovo djelovati dosta bizarno, imao je ovaj
film puno uspjeha na svjetskim festivalima, osvojio je glavnu nagradu na
uglednom festivalu u Karlovim Varima u Češkoj, kao i glavnu nagradu na
festivalu u Vukovaru, a bio je i rumunjski kandidat za Oscara izvan engleskog
govornog područja.
Primjedbe
Objavi komentar