JUDY (2019,GBR) - 6,5/10



Sezona je Oscara i nekako u to vrijeme posebno na cijeni dobivaju biografski filmovi, djela k'o stvorena za glumačke performanse za iznuđivanje najprestižnijih nagrada u kategoriji najboljih glumaca ili glumica. Tako su samo u posljednjih pet godina čak tri Oscara otišla u ruke glumcima koji su utjelovili neke stvarne osobe (Eddie Redmayne kao Stephen Hawking, Gary Oldman kao Winston Churchill te Rami Malek kao Freddie Mercury), a vrlo je izgledno da bi se taj niz ove godine mogao nastaviti u kategoriji najbolje ženske uloge. Renee Zellwegger je za ulogu omiljene američke glumice starog Hollywooda Judy Garland već dobila Zlatni globus, a nakon zlatkog kipića za sporednu ulogu u "Studengori" smiješi joj se i Oscar. Naravno da danas 50-godišnja Zellwegger nije odglumila Judy u njenoj najpoznatijoj fazi, kada je kao tinejdžerica nastupala u klasicima poput "Čarobnjaka iz Oza" i ostalim ulogama koje su je proslavile. Renee je već ocvala Judy, gotovo pa ugašena zvijezda na koju su gotovo svi zaboravili, a već je ona u kasnim četrdesetima i život joj je u potpunom rasulu.

Iza nje je nekoliko propalih brakova, gotovo pa je beskućnica, nitko je ne želi angažirati u filmovima i kazalištu pa je prisiljena sa svojom djecom nastupati u nekim trećerazrednim klubovima za najobičniju siću. Vidimo da je žena na rubu egzistencije, no svejedno se ona i dalje drži i ponaša kao prava ekstravagantna zvijezda, kao da samu sebe pokušava zavarati da njeno vrijeme još nije prošlo. Situacija će se dodatno zakomplicirati kada joj jedan od bivših muževa oduzme djecu i u toj potpuno bezizlaznoj situaciji, otvorit će joj se prilika za seriju nastupa u Londonu. Ispostavilo se da Judy ondje i dalje ima veliku bazu obožavatelja njenog lika i djela i dogovoreni su joj nastupi u jednom londonskom kabareu.

No, problem je što se Judy pretvorila u potpuno autodestruktivnu osobu, svadljivu i problematičnu mušičavicu ovisnu o tabletama i alkoholu, koja će sama sebe sabotirati. Povremeno ćemo imati i izlete u prošlost i u njene tinejdžerske dane te ćemo vidjeti kako je izgledalo njeno pripremanje za status zvijezde i kakvu je sve torturu ova žena morala proći te ćemo vidjeti što je sve morala žrtvovati za slavu i što je za to na kraju dobila. Sasvim sigurno Garland nije bili ni prva, ni zadnja osoba ubačena u tu zvjezdanu centrifugu iz koje je nakon nekog vremena katapultirana potpuno ižmikana i potrošena, a kako se nositi ne samo s teretom slave, već i kako se pomiriti sa činjenicom da si iskorišten i odbačen kao kondom poslije seksa, ono je što zapravo nosi cijelu priču biografskog filma koji redateljski potpisuje Rupert Goold (The Story).

I bio je ovaj biografski film posve u skladu s očekivanjima i potpuno na tragu prijašnjih filmova koji su se bavili likom i djelom poznatih osoba, a naravno da cijelu priču nosi inspirirana izvedba glavne glumice. Ovo je jedna od onih uloga kao stvorenih za glavnog glumca da pokažu svu raskoš svog talenta, u kojoj se mogu izglumljavati i proseravati koliko hoće i nemam ja ništa ni protiv Renee, ni protiv Judy, no jednostavno mi ovakvi tipovi filmova pomalo idu na živce. Ono što je svakako najbolji dio filma je izuzetno kontekstualiziranje Judynih formativnih godina i zlostavljanje koje je doživljavala i trpjela u mladosti, vjerujući i pretpostavljajući da je to nešto normalno što se mora platiti i proći ukoliko želiš postati slavan i što uspjevamo shvatiti koliko je to na nju utjecalo kasnije i kako preko toga do kraja života nije uspjela prijeći. No, pompozna režija, teatralnost i pretjeranost glavne junakinje sve su to nekako zasjenili i na trenutke me ovaj film baš strašno živcirao.

Primjedbe