Da je Werner Herzog ovaj dokumentarni film
snimao prije 20, 15 ili barem 10 godina, bio bi "Meeting Gorbachev"
zasigurno jedan od najboljih biografskih dokumentaraca svih vremena, a ovako je
djelomično to ispalo i kao propuštena prilika. Jasno da je ovo svejedno izuzetno
zanimljiv film, no bilo bi iluzorno od Herzoga očekivati i da sa 75 godina,
koliko je imao u vrijeme snimanja, bude jednako iskričav i provokativan kao dok
je bio puno mlađi. Osjeti se u njegovim filmovima koje snima u posljednje
vrijeme da i sam shvaća kako se približava kraju puta, a iako se Herzegu nikada
nije mogao poreći humanizam, on kao da u svojim zadnjim filmovima uzima ne samo
ulogu redatelja i naratora, već je on svojevrsni propovjednik. Posebno se to
osjeti ovdje prilikom intervjua s još desetak godina od njega starijim Mihailom
Gorbačovom, posljednjim predsjednikom predsjedništva Sovjetskog saveza.
Herzog i njegov producent Andre Singer, koji
je u ovom filmu potpisan i kao surežiser, s tada 87-godišnjim Gorbačovim su
vodili tri intervjua u razdoblju od šest mjeseci. Pa iako je Gorbačov s gotovo
90 godina na grbači i dalje donekle bistar, on kao da se nije uspio uklopiti u
sliku koju je o njemu pokušavao stvoriti Herzog. Iako je iz današnje
perspektive posve jasno da je uloga Gorbačova u prevratnim osamdesetima daleko više pozitivna, nego što ima i određenih negativnosti, Herzog ga je
pokušao predstaviti kao možda i najvećeg mirotvorca kojeg je svijet ikada
vidio. Iako mi se taj pomalo idealizirani pristup obradi ovakve teme baš i nije
do kraja dopao, definitivno je Gorbačov tip koji zaslužuje biografski
dokumentarac i dobro je da se svijet podsjeti ne toliko davnih vremena i
trenutaka kada su svi sanjali kako je bolji svijet nadohvat ruke.
Pokušava razdoblje raspada Sovjetskog saveza i
odbacivanja komunizma, prvih sporazuma između SAD-a i SSSR-a o smanjenju
nuklearnog naoružanja, Herzog povezati s današnjim vremenom i kao da se pita
što je od sveg toga ostalo danas. Je li svijet bio sigurnije i optimističnije
mjesto prije tridesetak godina kada su svi ti ljudi sanjali da ih čeka bolja,
pravednija, mirnija, sigurnija i slobodnija budućnost ili je to danas kada se
opet stalno zvecka nuklearnim oružjem, a neki novi sukobi i dalje stalno
eskaliraju. Moglo bi se za ovaj film reći da je to cjelovit i kompletan portret
državnika, a iako Herzog obradi Gorbačovljevog lika i djela prilazi dosta
pristrano, ipak ovdje dobivamo prikaz i njegove političke uloge, ali i dosta
intiman prikaz. Definitivno se iz današnje perspektive za starog Gorbačova može
reći da je on tragični junak, koji je možda zaista i sanjao bolji svijet, no
nikad ga nije uspio dočekati pošto su ga kreatori današnje Rusije odmah gurnuli
u zapećak.
Primjedbe
Objavi komentar