Za ovu kombinaciju triler i drame slobodno bi
se moglo reći da je "Let iznad kukavičjeg gnijezda" prije "Leta
iznad kukavičjeg gnijezda", pošto se i ovdje radnja zbiva u instituciji za
mentalno oboljele ili ludnici. No, za razliku od McMurphyja iz Leta, glavni
junak "Shock Corridora" ondje će završiti svojevoljno. Novinar Johnny
Barret (Peter Beck) uvjeren je kako će se slave i Pulitzerove nagrade dokopati
rješavanjem ubojstva u mentalnoj bolnici. Očito on u stilu Trumana Capotea želi
napisati true crime roman poput "In Cold Blood" i uspio je uvjeriti
svoje urednike i nakladnike da mu dopuste ovaj delikatan zadatak. Kako bi se
što bolje pripremio za ulazak u ludaru, on će angažirati psihijatre kako bi ga
istrenirali i pronašli najprikladniju dijagnozu za hospitalizaciju. Ta ulaznica
bit će incestuozne primisli prema sestri, koju će utjeloviti njegova djevojka po profesiji
egzotična plesačica Cathy (Constance Towers). Iako nevoljko, pristat će Cathy
sudjelovati u ovoj opasnoj raboti te će svog "brata" prijaviti zbog
maltretiranja i vrebanja.
I doista, Barrett će uspjeti zavarati
psihijatre i ustanove i završit će na zatvorenom odjelu. No, ono što će početi
kao pokušaj prvorazrednog istraživačkog novinarstva pretvorit će se u pravu
noćnu moru za ovog novinara, koji će na svojoj koži osjetiti sve čari tadašnjeg
psihijatrijskog liječenja. Osim što u "Shock Corridoru" Fuller
kritizira tadašnji način psihoterapije, koji je podrazumijevao dobru staru
lobotomiju, u ovom zbilja iznenađujuće dobrom, čak iznimno modernom i
avangardnom filmu za svoje vrijeme, vidimo da senzacionalizam, egzhibicionizam
i novinarska autopromocija nisu od danas. U želji da se dokopa slave, nagrade i
novca, ovaj će novinar riskirati svoj život i svoje zdravlje, a pokušaj
stvaranja literarnog bestselera, potpuno će mu uništiti život.
Zanimljivo je kako je Fuller ovaj scenarij
napisao još krajem 40-ih za Fritza Langa, no do snimanja filma čiji je radni
naziv tada bio "Straitjacket" tada nikada nije došlo. Morao se
scenarij krčkati još petnaestak godina, kada je Fuller odlučio konačno sam
snimiti "Shock Corridor". Snimio ga je u nezavisnoj produkciji s
minimalnim budžetom i u samo deset dana na jednoj lokaciji, a Peter Breck,
glumac koji je utjelovio Barretta, nedugo nakon snimanja film doista je završio
na hospitalizaciji u mentalnoj ustanovi. Iako u početku "Shock
Corridor" izgleda kao tipični američki film snimljen 50-ih ili početkom
60-ih, kako vrijeme prolazi pretvarat će se u mračni, nadrealni, avangardni,
subverzivni triler, koji su neki tadašnji kritičari prepoznali i kao alegoriju
na tadašnje američko društvo.
Iako u trenutku kad je snimljen, ovaj film,
uostalom kao i dobar dio Fullerovog stvaralaštva, nije baš prošao najbolje, s
vremenom je dostigao kultni status. Vjerujem da su mnogi gledali Scorseseov
"Shutter Island", kojem je upravo "Shock Corridor" poslužio
kao velika inspiracija i bitno je utjecao i na knjigu po kojoj je snimljen
film, ali i na vizualnost samog filma. Samuel Fuller jedan je od onih pravih
mavericka američkog filma, koji je često za života bio podcjenjivan, čak i
ismijavan, a išlo se toliko daleko da se njegov stil opisivao i kao primitivan.
No, krajem šezdesetih na Fullerovo stvaralaštvo počelo se gledati dosta
drukčije i mnogi su ga počeli ponovno otkrivati i percepirati, a njegov stil
bio je iznimno utjecajan čak i na francuski novi val. Fullerove filmove kao
veliku inspiraciju za njihovo stvaralaštvo kasnije su isticali i velikani poput
Quentina Tarantina i Wima Wendersa, a upravo "Shock Corridor" jedan
je od najboljih primjera njegovog stila, ali i kontroverznih tema kojima se
često bavio.
Primjedbe
Objavi komentar