Pretpostavljam da se mnogi sjećaju i po dobrom
pamte francuski film "The Intouchables" Olivera Nakachea i Erica
Toledana, čudesnu humornu dramu koja trenutačno drži 40. mjesto najbolje
ocjenjenih filmova na IMDB-u svih vremena. U tom je filmu doseljenik iz
Senegala ili koje već nekadašnje francuske kolonije u Africi postao pomoćnik
bogatom francuskom kvadriplegičaru. Iako ovo dvoje ljudi nije moglo biti
različitije, nakon početnih nesuglasica razvilo se između njih veliko
prijateljstvo, a i dalje se slobodno može reći da je to najuspješniji francuski
film desetljeća. Pomalo na tom tragu je i ova dirljiva priča iz Hong Konga
snimljena u produkciji legendarnog hongkongškog autora Fruita Chana, koju
redateljski i scenaristički potpisuje mladi filmaš Oliver Siu Kuen Chan. Za
"Still Human" dobio je Chan i nagradu za najboljeg novog režisera Azije,
a bio je ovo i jedan od najgledanijih domaćih filmova u kino dvoranama Hong
Konga posljednjih godina.
Situacija je donekle slična kao u "The
Intouchables" jer i ovdje je jedan od dvoje glavnih junaka muškarac
paraliziran od struka na niže. Leung Cheong-wing (Anthony Chau-Sang Wong, kojeg
se možda najbolje sjećamo još iz kultnog "Infernal Affairs" koji je
potom poslužio kao predložak za Scorseseov "Departed") za razliku od
svog francuskog pandana Phillipea nije nikakav aristokrat. On je paraliziran i
prikovan za invalidska kolica ostao nakon nesreće na gradilištu, gdje je bio
voditelj, poslije čega mu se život potpuno raspao. Napustila ga je žena i
odvela sina te preselila u Ameriku, a Cheong-wing ostao je potpuno sam. Iako
njegova invalidska penzija pokriva tek njegove osnovne potrebe i živi on u
socijalnom stanu, ipak ima pravo na pomoć, no brojne pomoćnice i pomoćnici već
su se izmijenili na ovoj zadaći, ali nitko nije dulje ostao.
To će se promijeniti kada taj posao preuzme
30-godišnja Filipinka Evelyn Santos (Crisel Consunji, kazališna glumica i
pjevačica, koja je kao 13-godišnjakinja z Filipina preselila u Hong Kong, a ovo
joj je bila prva filmska uloga), žena koja ni ne zna kantonski jezik kojim se
koristi njezin poslodavac, a ovaj posao prvi joj je izvan matične zemlje.
Sanjala je ona kako će jednog dana postati profesionalna fotografkinja, no zbog
obiteljske situacije i neimaštine, morala se pozdraviti sa svojim snovima te se
posvetiti ovom nimalo laganom poslu. Da situacija bude gora, ni poslodavac joj
neće nimalo olakšavati jer se u početku on čini kao čangrizavi, bijesni,
ogorčeni tip koji je ljut na cijeli svijet zbog svoje sudbine. Iskaljuje se on
na svima oko sebe, a Evelyn će mu poslužiti kao novi ispušni ventil za
izbacivanje svojih frustracija. No, kako će vrijeme prolaziti i kako će se
mijenjati godišnja doba (film je podijeljen u nekoliko činova i pratimo priču o
njihovom odnosu od ljeta preko jeseni, do zime, proljeća i opet ljeta), tako će
Cheong-wing spuštati svoj gard i zbližavati se sa svojom pomoćnicom.
Što više će oni saznavati jedno o drugome, kao
da će paralelno sve više učiti i o samima sebi, a na kraju će jedno drugome
postati veliki životni oslonac i pomoći će jedno drugom nadići sve najgore
životne nevolje. Baš kao i više puta spomenuti "The Intouchables" i
"Still Human" je jedna dirljiva, emotivna, gorko - slatka
humanistička priča uz koju se čovjek nekako ugodno osjeća. Ujedno, uspio je
ovaj film i skrenuti pažnju na problematiku sličnih kućnih pomoćnica iz
Indonezije, Filipina i ostalih azijskih zemalja koje u Hong Kong dolaze kako bi
osigurale egzistenciju, često napuštajući na neodređeno vrijeme svoje obitelji,
a trenutačno ih je ondje oko 370 tisuća. Baš kao što vidimo u ovom filmu, često
su te žene izvrgnute prijeziru i predrasudama te ih autohtono stanovništvo
često smatra bićima manje vrijednosti i ponaša se diskriminirajuće. I po tom
pitanju ovaj je film donekle probio led jer je to prvi film snimljen u Hong
Kongu u kojem je glavni lik migrantska radnica te je ovaj film ondje otvorio
mnoga pitanja o statusu i životnim uvjetima tih ljudi u Hong Kongu.
Primjedbe
Objavi komentar