Mogli smo se posljednjih desetljeća zaista
nagledati pregršt filmova koji su tematizirali pogrome za vrijeme II svjetskog
rata i život u nacističkim logorima, a upravo jedna takva priča donijela je
Austriji prvog Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog
područja. Iako je "Krivotvoritelj" snimljen u njemačko - austrijskoj
koprodukciji i njegova radnja se većim dijelom zbiva u Njemačkoj, i redatelj
Stefan Ruzowitzky i glavni glumac Karl Markovics su rođeni Bečani, a snimljen
je ovaj film prema memoarima slovačkog Židova Adolfa Burgera (koji je ne samo
preživio Holokaust, nego je 2016. umro u Pragu u stotoj godini života!). Burger
je istoimenu knjigu napisao nakon što je i sam za vrijeme II svjetskog rata
završio u koncentracijskom logoru, a kako se prije rata bavio tiskarstvom, u
logoru je bio angažiran u "Operaciji Bernhard", tajnom operacijom
kojom su nacisti planirali izazvati kolaps britanske ekonomije za vrijeme II
svjetskog rata.
Ova se operacija sastojala od tiskanja lažnog
novca, pretežito britanskih funti i državnih obveznica, a pretpostavlja se kako
su do kraja rata uglavnom logoraši angažirani na ovom zadatku proizveli lažnog
novca vrijednog čak 300 milijuna funti. Priča o ovoj operaciji u "Die
Fälscheru", kako se naziva ova ratna krimi drama u originalu, ispričana je
iz perspektive još jedne stvarne osobe, ukrajinskog Židova Salomona Sorowitza
(u stvarnosti se čovjek pretivao Smolianoff). Nakon što je njegova obitelj
početkom dvadesetih izgnana iz Sovjetskog saveza, nesuđeni slikar Sorowitz se
potucao po Europi da bi se početkom tridesetih nastanio u Njemačkoj, gdje se
posvetio krivotvorenju umjetnina, ali i dokumenata i novca. I prije rata ovaj
je čovjek bio tražen od policijskih snaga gotovo iz cijele Europe, no kada su
krenuli progoni Židova, i on je 1939. završio u logoru.
Zahvaljujući svojom slikarskom talentu,
nevjerojatnoj snalažljivosti, inteligenciji i nagonu za preživljavanje, ovaj se
čovjek uspio snaći i u logoru Mauthausen u Austriji. Nakon što je neko vrijeme
radio portrete čuvara u logorima, angažiran je kao glavni čovjek
"Operacije Bernhard" i njegov je zadatak bio napraviti krivotvorene
funte i dolare koje će biti nemoguće raspoznati u odnosu na stvarne. Kako bi se
što više dobilo na autentičnosti, sirovosti, surovosti i uvjerljivosti,
Ruzowitsky koji je sam prema Burgerovoj knjizi i napisao scenarij, cijeli je
dio filma koji se odvija u logoru snimio kamerom iz ruke, samo s prirodnim
svjetlima i s nekim sivim filterima. Bez obzira što je glavni junak bio
svjestan da je ono što radi pogrešno i zlo te da na taj način pomaže onima koji
progone njega i njegov narod, Salomona je cijelo vrijeme progonila želja da
ostane živ i nije želio nacistima dati zadovoljstvo da osjeća stid jer je živ.
Pitanje morala, velika moralna dilema i borba
i kako uopće postupiti u apsurdnoj situaciji da čovjek mora svoje znanje i
sposobnost upregnuti kako bi profitirali njegovi neprijatelji, ono je oko se
čega gradi ovaj film. Kako je to biti Židov zatočen u neljudskim uvjetima u
logoru koji svjesno pomaže nacistima dok mu pred očima divljački ubijaju
prijatelje i poznanike, nemoguće je zamisliti, no ljudski nagon za
preživljavanje i želja da se nastavi živjeti makar i u takvim najstrašnijim i
najužasnijim uvjetima, nešto je što će voditi Salomona i ostale da izguraju i
prežive rat (nije da spoilam, već u uvodnoj sceni vidjet ćemo Salomona
neposredno nakon završetka rata kako se prijavljuje u luksuzni hotel u Monte
Carlu, kocka i uživa u društvu prekrasnih žena). Ne bi bio red zaboraviti
spomenuti izvanrednu Markovicsevu izvedbu u ulozi Salomona, a zanimljivo je
kako je izbor "Krivotvoritelja" za Oscara izazvao veliku srdžbu
svjetske filmske kritike jer Mungiuovih "4 mjeseca, 3 tjedna i 2
dana" koji je snimljen iste godine, uopće i nije bio nominiran za Oscara.
Primjedbe
Objavi komentar