Islandskog filmaša Grimura Hakonarsona
ponajprije se sjećamo po crnohumornoj drami "Ovnovi" (Rams / Hrútar),
jednom od prvih filmova koji su skrenuli pažnju na uzlet islandske
kinematografije posljednjih godina. Bili su "Ovnovi" tada nominirani
i za europski film godine, osvojio je Hakunarson i nagradu Un Certain Regrad u
Cannesu te sveukupno tridesetak nagrada, a sa "The County" ili
"Héraðið" u originalu (kako god se to čitalo), nastavlja on praktički
gdje je stao s prethodnim filmom. Opet je ovdje u središtu pažnje borba
pojedinca s nepravednim sustavom, problematika čovjeka koji se teško snalazi u
modernim društvenim okolnostima, a i ovo je još jedna od onih priča smještenih
duboko u islandsku provinciju.
I dok smo u "Ovnovima" pratili priču dva brata koji se bave uzgojem ovaca, a nisu
razgovarali 40 godina te će se morati ponovno približiti ukoliko žele spasiti
svoja stada, sada pratimo sudbinu izolirane zajednice koja se bavi proizvodnjom
mlijeka. Nakon što joj suprug pogine u prometnoj nesreći, 55-godišnja Inga
shvatit će da je njihova farma pred bakrotom. Doduše, i ranije joj je bilo
jasno da situacija nije bajna, no tek nakon smrti muža shvatit će ona u kolikim
je problemima. Glavni izvor tih problema je lokalna seoska zadruga s kojom su
ugovorno vezani svi lokalni proizvođači, a zadruga se ponaša kao pravi
monopolist. Ukoliko im žele prodavati mlijeko, lokalni farmeri moraju od njih
nabavljati apsolutno sve. Od kućnih potrepština, hrane, repromaterijala i sveg
ostalog što treba za farmu, a moraju to činiti iako su cijene u zadruzi daleko
više nego drugdje.
I to je sustav u koji nitko ne dira godinama.
Svi su svjesni da zadruga funkcionira kao svojevrsna kriminalna organizacija
koja ucjenjuje i maltretira proizvođače, no iz straha svi i dalje surađuju s
njom. U taj uhodani sustav koji funkcionira godinama nitko se neće usuditi
dirnuti sve dok Inga na Facebooku ne napiše bijesni status optužujući
vodstvo zadruge za monopolsko poslovanje uspoređujući je s kriminalnom
organizacijom, a taj će status imati itekakvog odjeka. Iako sama i potpuno
nezaštićena, upustit će se ona u bespoštedni rat s moćnom zadrugom i ekipom
koja se bogati na račun izrabljivanja uplašenih i nepovezanih farmera. I ovom
se dramom s povremenim natruhama humora i crnog humora Hakonarson predstavio
kao angažirani filmaš koji se bavi aktualnom problematikom društva. I to ne
samo islandskog.
Ovo je tema koja je zapravo potpuno
univerzalna i uočljiva u svim krajevima svijeta, a nepravda i nejednakost
problemi su koji su se često tematizirali na filmu. Jasno da je, baš kao i u
većini slučajeva, ova priča predstavljena iz perspektive onog slabijeg takmaca
u ovoj posve neravnopravnoj borbi i da je Inga, svježa udovica, predstavljena s
puno empatije i da je publika na njezinoj strani iako smo od početka svjesni da
je to prava borba s vjetrenjačama. Bez obzira što smo svi itekako svjesni da je
sustav namješten tako da će veliki uvijek naguziti male, vrlo lako se
solidarizirati s ovom ženom jer smo se praktički svi nekad našli u donekle
sličnoj poziciji. I zato volimo ovakve filmske likove, koji se za razliku od
stvarnosti, gdje često pognemo glavu, trpimo i šutimo, doista i usude upustiti
u borbu za ono što smatraju da je njihovo pravo i za pravednu stvar. Tematski
bi se "The County" mogao smjestiti na pola puta između prošlogodišnjeg
islandskog hita "Halla ide u rat", odnosno priče o također
sredovječnoj ženi koja je odlučila krenuti u rat s moćnom korporacijom koja
uništava okoliš te čudesnog "Tri plakata izvan grada" s maestralnom
Frances McDormand. Iako je "The County" ipak za nijansu slabiji i od
ova dva, ali i od Hakonarsonovog prethodnog filma odnosno "Ovnova",
svejedno je ovo jedna od onih realističnih, pomalo utopijskih i angažiranih
priča s kojom se teško može promašiti.
Primjedbe
Objavi komentar