Irac Neil Jordan se još osamdesetih proslavio u Velikoj Britaniji i skrenuo pažnju na sebe, no ova krimi drama čija je radnja smještena u Sjevernu Irsku otvorila mu je i vrata Hollywooda. Iako je devedesetih snimio svoje najpoznatije filmove kao što su "Intervju s vampirom" ili "Michael Collins", upravo je "Plačljiva igra" i danas njegov najbolji film za koji je, uostalom, nagrađen i Oscarom za najbolji originalni scenarij. Ostalih pet nominacija, među kojima i one za nabolji film, režiju, glavnog i sporednog glumca i montažu nije uspio potvrditi, ali je zato "The Crying Game" izabran za najbolji britanski film 1992. godine. Bavi se Jordan ovdje temama kao što su rasa, spol, nacionalost i seksualnost u opasnim vremenima Problema u Sjevernoj Irskoj, a prilično nekonvencionalni seksualni odnosi ionako je tema koja se često provlači kroz njegove filmove. Druga tema kojoj se Jordan često vraćao bio je upravo rat u Sjevernoj Irskoj, a u "Plačljivoj igri" svoje je dvije omiljene teme uspio povezati na iznimno provokativan i intrigantan način.
U ovoj krimi drami pratimo priču člana Irske
republikanske armije Fergusa (Stephen Rea), koji se sprijateljio s crnim
britanskim vojnikom kojeg je njegova grupa uzela za taoca. Zarobljenik po imenu
Jody (Forest Whitaker) ispričao je Fergusu o svojoj opsesiji s firzerkom Dil
(Jaye Richardson), a uskoro će se i sam Fergus upustiti u vezu s tom osobom.
Kako je ovo jedan od filmova koji u sebi skrivaju brojna iznenađenja, tako zbog
onih koji su ga do sada propustili pogledati, ne bi bilo pametno puno toga
otkrivati. No, lako je za pretpostaviti da će se ova priča razviti u posve
neočekivanom smjeru, a Fergus će se uplesti u prilično kompliciranu i
kompleksnu priču. I to ne samo iz razloga što je pomislio da je moguće pobjeći
od IRA-e jer će se i ovdje pokazati da jednom kad uđeš u Armiju, očekuje se da
u njoj ostaneš do kraja.
Pomalo me ugođajem, stilom i misterioznošću
"The Crying Game" oduvijek podsjećao na legendarni "Plavi
baršun" Davida Lyncha, a zanimljivo je kako je praktički sve do početka
snimanja radni naziv filma bio "The Soldier's Wife". Zasluge za naziv
pod kojim danas poznajemo "Plačljivu igru" ponajviše pripadaju još
jednom legendarnom filmašu, Stanleyju Kubricku. Upravo on je Jordanu sugerirao
da bi u početku zamišljeni naziv publiku mogao navesti da očekuju ratni film.
Da situacija bude nevjerojatnija, film je u Velikoj Britaniji jako loše prošao
na kino blagajnama i smatralo se da je Jordanova sudbina zapečaćena pošto mu je
i nekoliko ranije prijašnjih filmova zadesila ista sudbina. No, bez obzira na
to Miramax braće Weinstein odlučio ga je otkupiti za američko tržište, gdje je
"Plačljiva igra" unatoč očekivanjima postao jedan od hitova godine,
zaradivši čak 60 milijuna dolara. Jordan je u svakom slučaju uspio snimiti
jedan od onih filmova koji gledatelja praktički od prve scene uvuče unutra, a
već kad smo usisani unutra, shvatit ćemo da je glavna priča zapravo o nečem
posve drugom.
Primjedbe
Objavi komentar